godine nalazio na Rogoju sa svojom jedinicom kada se čulo pucanje i kada je nastao haos. Muslimanski vojnici, kako stoji u iskazu, pozivali su na predaju i da iziđu iz kafane u kojoj su se nalazili. Svjedok tvrdi da je tada vidio ubistva.
“Na Rogoju je bio i Edhem Godinjak. Tada nisam znao kako se zove… On je bio glavni i komandovao je svima”, rekao je svjedok, dodavši da je Godinjak naredio da se mrtvi zakopaju u jedan tranšej. Odbrana je navela da bi svjedoka upitala da se složi da naredbu za ukopavanje mrtvih nije mogao izdati Godinjak, jer nije ni bio tu.
Svjedok “R” je kazao da je bio odveden u Godinjske bare, te da su prvih dana dolazili nepoznati vojnici i tukli ih. On je naglasio i da je Edhem Godinjak dolazio, saslušavao ih, a njega lično pitao ko ga je tukao.
Svjedok je ispričao da je bio zatvoren i u hotelu “Treskavica”, Domu zdravlja i magacinu u sklopu policijske stanice u Trnovu, gdje su također ulazili vojnici i tukli ih.
Prema iskazu “R”, Godinjak je dolazio u zatvor u magacinu i govorio im da će biti razmijenjeni ukoliko to uspije dogovoriti. Svjedok je naveo da mu je Godinjak u septembru 1992. rekao da će biti razmijenjen, te da je tako i bilo.
Edhemu Godinjaku, Medarisu Šariću i Mirku Bunozi sudi se za zločine nad zarobljenicima i civilima počinjene na području Trnova. Na teret im je stavljeno učešće u zločinačkom poduhvatu s ciljem ubijanja i zatvaranja Srba u selima na području Trnova.
Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Trnovo, Šarić komandant Štaba Teritorijalne odbrane (TO), a Bunoza komandant jedinica Hrvatskih obrambenih snaga (HOS).
Grujo Drašković je u iskazu iz 2007., koji je pročitan u sudnici, naveo kako je bio angažovan u aprilu 1992. u Teritorijalnoj odbrani (TO) Trnovo, te da je početkom maja 1992. došlo do razdvajanja policijske stanice u Trnovu. Dodao je da je Edo Godinjak bio načelnik stanice i prije razdvajanja i da je uživao veliki autoritet.
Svjedok je naveo da je 30. jula 1992. bio opšti napad muslimanske vojske na Trnovo i Rogoj i da je jedan dio vojnika zarobila muslimanska vojska. Ovaj svjedok je rekao i da je polovinom 1993. godine imenovan za člana Komisije za ekshumacije i sahrane, te da tako ima saznanja o stradalim vojnicima i civilima.
Nedeljko Močević u iskazu je kazao da je Dom zdravlja u Trnovu napustio početkom maja 1992., te kao ljekar s drugim medicinskim osobljem organizovao ambulantu u selu Širokari. Prisjetio se kako je krajem jula bio napad i da su pomagali ranjenicima.
Močević je naveo da je 1993. bio član komisije za ekshumaciju poginulih civila i pripadnika Vojske Republike Srpske (VRS), te išao na uviđaje i dostavljao stručne nalaze.
Suđenje će se nastaviti 17. oktobra.
