Hamdija Čehajić je rekao da je nakon oslobođenja Bosanske Krupe 17. septembra 1995., na prijedlog pomoćnika komandanta za bezbjednost, stanovništvo koje je zatečeno u podgrmečkim selima smješteno u policijsko odjeljenje u Jasenici. Ustvrdio je, da je to stanovništvo u policijsko odjeljenje dovedeno iz bezbjednosnih razloga.
Nekoliko dana kasnije, pojasnio je, stvoreni su uslovi i to stanovništvo je prebačeno u naselje Podvran. Kada je riječ o njihovoj ishrani, svjedok je kazao da su imali više nego njegova djeca koja su bila u Cazinu. Oko kuća u koje su bili smješteni, dodao je, nije bilo ograde ili civilne policije, već su se slobodno kretali.
“Nije mogao ni ličiti na logor, niti je bilo gdje u Krupi bio logor. Ti ljudi su boravili tu do spajanja sa porodicama”, izjavio je svjedok, istaknuvši da neki od tih ljudi nisu htjeli da idu iz Podvrana.
Razlog zašto nisu vraćeni kućama, svjedok je naveo da su bile uništene, a prijetila je i opasnost od odmazde, od ljudi kojima poginu saborci. Svjedok je negativno odgovorio na upit da li je Šaran sprečavao ljude da se vrate kućama.
Tužilaštvo BiH optužilo je Jadranka Šarana, Samira Šabića i Zijada Kadića za ubistva i nečovječno postupanje prema stanovništvu srpske i hrvatske nacionalnosti na području Bosanke Krupe. Prema optužnici, Šaran je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Bosanskoj Krupi, Šabić komandir Policijskog odjeljenja u Jasenici, a Kadić policajac. Šaran je optužen i za neopravdano odgađanje povratka ratnih zarobljenika.
Svjedok Zoran Vukojević je kazao da je bio prvi policajac srpske nacionalnosti u Podvranu. “Da su imali bilo kakvih problema, meni bi rekli jer znaju da sam došao preko međunarodne policije”, naveo je on, dodavši da Šaran nikoga nije zadržavao u Podvranu.
Svjedok Mirsad Varcar je rekao da su ljudi u Podvranu bili slobodni građani, dodavši da su imali i novac i dolazili su kod njega da kupuju u prodavnici.
Nastavak suđenja zakazan je za 11. oktobar.
