Fikret Jukan je ispričao da je 14. septembra 1992. godine učestvovao u vojnim aktivnostima u selu Bukvik, gdje ga je dočekao njegov nadređeni Mensur Đakić.
“On je izdao naređenje da krenemo u akciju. Bile su, mislim, tri ili četiri… Mi kao posada PAT-a smo čekali naredbu za dejstvo. Nakon nekog vremena je počela pucnjava s obje strane. Čuli smo da je zamjenik komandanta ranjen, a komandant Đakić nam je rekao da pucamo u pravcu crkve”, prisjetio se svjedok, dodavši da su potom od Đakića dobili naređenje da unište dva mitraljeska gnijezda.
Narednog dana, kako je kazao svjedok, akcija se nastavila, i tada je vidio dvije mrtve žene pored puta.
“Na desnoj strani pored ceste vidio sam dvije žene, ležale su pokrivene nečim crnim. Tu nije bio niko osim mene… Prošli smo kamionom pored njih, a na njivi je bila neka bijela majica zabodena. Vojnik je mikrofonom pozivao narod da izađe. Iz šume su počele žene i djeca da izlaze. Moja posada je bila tu prisutna, bio je Đakić”, posvjedočio je Jukan.
Svjedoku je predočena izjava iz istrage u kojoj je naveo da je vidio mrtvog čovjeka na cesti te da je Đakić naredio da se skloni jer kamion nije mogao proći. On je potvrdio taj dio iskaza, kao i da je Đakić bio prisutan kad su naišli pored mrtvih žena.
Đakić je s Begzadijem Kajtazijem optužen za ratni zločin počinjen nad civilima u septembru 1992. godine u selu Bukvik. Prema optužnici, Đakić je bio komandant Prvog bataljona 108. brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Bosanska Posavina, a Kajtazi pripadnik Pete čete istog bataljona.
Na teret Đakiću se stavlja što nije spriječio pripadnike HVO-a da ubiju tri osobe srpske nacionalnosti i što ih nije kaznio, a Kajtaziju da je, pucajući iz automatske puške, ubio dvije žene – Milku i Radojku Brestovački.
Drugi svjedok Ševket Lubinović je izjavio da je kao vozač učestvovao u akciji na Bukvik. Akcija na to mjesto, kako je rekao, bila je u zoni odgovornosti bataljona čiji je komandant bio Đakić.
Lubinović je kazao da je 14. septembra 1992. godine vozio desetak vojnika u mjesto Vitanoviće, a narednog dana je u Bukvik dovezao hranu, koja je podijeljena civilima, a potom i vojnicima. Svjedok je dodao da je išao i u Donji Bukvik po sanitetski materijal.
“U jednoj garaži kuće je bio sanitetski materijal. Na raskrsnici sam vidio Đakića i vojnika Prvog bataljona. Mensur je davao izjave nekom novinaru. Kaže: ‘Uzeli smo Bukvik, sad ćemo ići dalje’”, naveo je Lubinović.
S te raskrsnice, pojasnio je svjedok, Đakić je krenuo s njim u Donji Bukvik. Kada je uzeo materijal iz ambulante i izlazio, svjedok je, kako je rekao, vidio vojnika koji puca iz puške M-48 na tri čovjeka. Dodao je da je Đakić bio udaljen oko 20 metara od vojnika koji je pucao.
“Đakić je tada bio okrenut u pravcu gdje je pucalo. Nisam čuo da je naredio. Ja sam natovario sanitetski materijal i otišao. Đakić je ostao”, izjavio je svjedok.
Nakon što mu je prikazan iskaz iz istrage u kojem nije spominjao Đakića, Lubinović je kazao da nije “želio istražiocima o tome da priča”.
Suđenje se nastavlja 6. oktobra.
