Tužiteljica Zorica Đurđević kazala je da smatra da su dokazani svi navodi optužnice.
Prema Đurđević, nesporno je da je početkom 1992. godine nestalo više od 180 Bošnjaka iz Hadžića, ali je dodala da se “zločin ne može pravdati zločinom”.
Govoreći o osobama srpske nacionalnosti koje su zatočene u “Krupi”, “Silosu” i školi “9. maj”, Đurđević je rekla da one nisu imale veze s dešavanjima u Hadžićima, nazvavši ih “taocima i žrtvama tih nesretnih dešavanja”. Naglasila je da je odluka Kriznog štaba Hadžići od 14. maja 1992. o privremenoj izolaciji lica za koje postoji sumnja da sarađuju s neprijateljem, bila osnov za hapšenje više stotina osoba srpske nacionalnosti.
“Ona je osnov svega što se navodi u optužnici – protivpravno zatvaranje, nečovječna postupanja, mučenja, oduzimanje prava na pravično suđenje, te prisiljavanje na prinudan rad… Policija je oduzimala slobodu i zatvarala i one osobe koje nisu posjedovale naoružanje, kao i one koje su ga posjedovale. Skoro svi su odvođeni od svojih kuća u civilnim odijelima, privođeni uz izgovor da se vode na informativni razgovor. Mustafa Đelilović i Fadil Čović su imali svijest gdje će biti zatvorena lica”, kazala je Đurđević.
Za zločine počinjene nad zatočenicima u logoru “Silos”, kasarni “Krupa” i Osnovnoj školi “9. maj”, Tužilaštvo BiH uz Đelilovića i Čovića tereti Mirsada Šabića, Nezira Kazića, Bećira Hujića, Halida Čovića, Nermina Kalembera i Šerifa Mešanovića.
Prema optužnici, Đelilović je bio predsjednik Skupštine općine Hadžići te Kriznog štaba i Ratnog predsjedništva općine, Čović načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Hadžići i član Kriznog štaba, a Šabić komandir policije u Pazariću. Kazić je, prema navodima optužnice, bio komandant Devete brdske brigade ABiH, dok su Hujić i Čović bili upravnici i zamjenici upravnika logora “Silos”. Mešanović je, prema optužnici, bio jedan od zamjenika upravnika u “Silosu” i upravnik logora u magacinu u kasarni “Krupa”, a Nermin Kalember stražar u “Silosu”.
Đurđević je navela da ne spori da je u hapšenju bilo i vojnih struktura, ali da je jasno da su nosioci tih aktivnosti bile policijske strukture.
“Policijske snage imale su svijest da se sa zatvorenim licima nezakonito postupa”, izjavila je Đurđević.
Naglasila je da je Krizni štab, a kasnije Ratno predsjedništvo, imalo ingerencije nad logorom “Silos”, a obezbjeđenje su vršili pripadnici SJB-a Hadžići.
“Zatvorenici su se obraćali Ratnom predsjedništvu da se riješi njihov status. Određena lica su puštena na osnovu odluke Kriznog štaba i Ratnog predsjedništva”, kazala je Đurđević.
Dodala je da ni najviši državni organi BiH nisu mogli riješiti problem zatvorenih na području Tarčina, koji su tražili da se ukine “Silos”, zbog osporavanja lokalne vlasti dok se ne riješi sudbina 186 sugrađana nestalih početkom 1992.
Optužba će završnu riječ nastaviti izositi 21. septembra.
