Mirko Marković je kazao da ga je 2. maja 1992. zarobila Handžar divizija iz Sandžaka, isti dan kada je zarobljen i njegov otac. Majka koja je ostala kod kuće, kako je pojasnio svjedok, kasnije je zarobljena, silovana i ubijena 11. juna.
Prema njegovim riječima, zarobljeno je još 12 ili 13 Markovića, a po povredama koje su imali stričevi zaključio je da su bili tučeni. Svjedok tvrdi da je tokom zarobljavanja bio udaran i onda je odveden u naselje Polje, koje se nalazi na izlazu iz Dervente.
“Tukli su me, na smrt su me ubili”, rekao je Marković, dodavši da ga je Azra pitala hoće li da od njega napravi muslimana. Svjedok je istakao da ga “u tom momentu” nije fizički maltretirala. On je pojasnio i da je njeno ime saznao kad ju je neko zovnuo.
Na pitanje Odbrane da opiše izgled te Azre, Marković je odgovorio: “To je bilo davno. Da opisujem, nemojte da kažem nešto pogrešno… Ja znam vrlo dobro da je to bila gospođa koju branite”.
Prema optužnici, Azra Bašić je, kao pripadnica Hrvatskog vijeća obrane (HVO), od 26. aprila do početka maja 1992. u prostorijama Doma JNA (Jugoslovenske narodne armije) u Derventi i na području sela Polje učestvovala u ubistvu, mučenju i nanošenju velikih patnji i povreda.
Kako se navodi u optužnici, Bašić je nožem usmrtila civila koji je ležao na podu nakon što je teško pretučen i zlostavljan.
Iz naselja Polje, svjedok je kazao da je odveden u Dom vojske, gdje je bio smješten u podrum s drugim ljudima, koji su bili u jadnom stanju i strahu. Kako tvrdi, krvi je bilo po čitavom Domu vojske.
Svjedok je naveo i da je od logoraša čuo da je “zloglasna Azra” zaklala Blagoju Đuraša.
Na ovom ročištu vještak neuropsihijatar Vjekoslav Kovačević je rekao da je na osnovu pregleda svjedoka Zdravka Vidovića i Besima Begića, kao i uvida u njihovu medicinsku dokumantaciju zaključio da su trajno procesno nesposobni. Sudsko vijeće je prihvatilo da se iskazi ovih svjedoka pročitaju na nekom od narednih ročišta.
Suđenje će se nastaviti 15. septembra.
