Sead Softić se prisjetio da su 6. augusta 1992. godine zatvorenici iz logora Omarska smješteni u autobuse i da im je Darko Mrđa tražio da izbace vodu kroz prozor. Nakon što su krenuli, kako je naveo svjedok, autobusi su se zaustavili, a Mrđa je ušao i počeo udarati svjedoka S-5.
Tokom transporta za Manjaču, kako je rekao svjedok, autobus se ponovo zaustavio te je bilo tuče, vriske i plača. Softić je pojasnio da su mu rekli da je tu tučen Dedo Crnalić, a da je poslije čuo da je ubijen. Svjedok je naveo da su tokom noći na Manjači tučeni ljudi iz njegovog autobusa. Istakao je da je Mrđa ušao u autobus, izveo Muharema Nezirovića i da se čulo udaranje i urlikanje.
Prema riječima Softića, ujutro im je bilo naređeno da izađu iz autobusa i sjedu na livadu ispred ulaza u logor. Naglasio je da je te prilike izdvojen Sead Babić Đuzin i da su ga tukli izvjesni Boško Grabež, Zoran Babić, Mrđa i drugi.
“Nakon toga je Babić prišao i zabio mu nož u prsa”, kazao Softić, dodavši da je neko rekao da je Đuzin živ, nakon čega mu je Babić zabio nož u predjelu glave ili vrata i “napravio trzaj”. Na tvrdnju Odbrane da Babić nije zabio Đuzinu nož u prsa, nego Grabež, svjedok je odgovorio: “Možda je i on, ali tvrdim da je i Babić”.
Softić je svjedočio na suđenju bivšim prijedorskim policajcima Darku Mrđi, Zoranu Babiću i Radenku Marinoviću. Oni su optuženi da su učestvovali u progonu bošnjačkog stanovništva u okviru širokog i sistematičnog napada vojske i policije Republike Srpske. Na teret su im stavljena ubistva, prisilni nestanci i nečovječno postupanje 1992. godine.
Zaštićeni svjedok S-11 je naveo da je 6. augusta 1992. prebačen iz Omarske u Manjaču, te da su nakon noći provedene u autobusu ujutro “postavljeni na čistinu”. Tada je, kako je rekao, Zoran Babić prozvao Nezira Kraka koji je odvučen do prikolica i kojeg je Babić s drugim vojnicima tukao. S-11 je istakao da “misli” da je tu bio i Darko Mrđa.
“Nakon određenog vremena su ga odvukli oko 20 metara iza nas i taj Zoran Babić je uzeo nož i krstio ga s tim nožem. Ubadao ga je po tijelu”, rekao je S-11 kroz suze, prepoznavši optuženog Babića u sudnici.
Treći svjedok Vejsil Puškar je posvjedočio da je 6. augusta 1992., prije ulaska u autobuse u Omarskoj, Darko Mrđa odveo Nezira Kraka, te se “moglo vidjeti ispod autobusa kako ga tuku”.
“Nihad Bašić je bio povrijeđen od tuče. On mi je pričao da ga je tukao komšija Rade Marinović na pisti u Omarskoj prije ulaska u autobuse”, rekao je Puškar, dodavši da su prilikom transporta stajali autobusi, te da je čuo da su izvođeni Dedo Crnalić, Nezir Krak i drugi, ali da nije vidio ko je tučen.
Ujutro je, kako je posvjedočio, Nihada Bašića odveo Rade Marinović, “Babin, Darko, Boško Grabež i još neko od vojnika”, te su ga počeli tući. Svjedok je istakao da je Marinović nekoliko puta ubo Bašića u predjelu grudi. Naveo je i da su Grabež i Zoran Babić Babin tukli i zabadali nož u grudi Seada Đuzinog, kao i da ga je tukao Darko Mrđa. Pušakar je dodao i da je Babin zabio Đuzinom nož u vrat.
Četvrti svjedok Hazim Majković, koji je prinudno doveden na ovo suđenje, kazao je da je 6. augusta 1992. godine, prije nego su prebačeni iz Omarske na Manjaču, Darko Mrđa s još jednom osobom tukao Nihada Bašića. U unakrsnom ispitivanju, svjedok je rekao da je Boško Grabež udario Seada Bašića Đuzina, te ga zaklao.
Svjedok Senad Crnalić je kazao da je od Abida Pehlića saznao da je tokom transporta zatvorenika iz Omarske u Manjaču njegov otac Dedo prozvan, da je vidio Dadu Mrđu kad su se otvorila vrata autobusa i da je Mrđa rekao da će “praviti ćevape” od Dede.
Crnalić je naveo da mu Pehlić nije rekao ko je tukao njegovog oca, no da je “tijelo ubačeno na prednja vrata i da je šapatom došlo do Abida da je Dedo mrtav”.
Suđenje će se nastaviti 8. septembra.
