Husein Samić je ispričao da je kao predsjednik Islamske zajednice Janja, u aprilu 1992. učestvovao u formiranju Kriznog štaba, koji je brojao pet članova bošnjačke nacionalnosti, s ciljem da se spuste međunacionalne tenzije.
“Kriznom štabu nije bilo na umu da naoružava stanovništvo. Ni slučajno”, dodao je svjedok, prisjetivši se da su neki članovi Kriznog štaba imali sastanak sa predstavnicima “arkanovaca” kako bi došlo do pomirenja.
Samić je kazao da je u septembru ili oktobru 1993. radio kao medicinski radnik u Domu zdravlja u Janji kada su po njega došla dva policajca i odvela ga u stanicu milicije. U jednoj prostoriji, kako tvrdi, vidio je Branu Trišića koji mu se predstavio kao kriminalistički inspektor za nacionalnu bezbjednost.
Svjedok je pojasnio da mu je Trišić dao papir na kojem treba napisati imena osoba koji su imali naoružanje u Janji.
“Nisam napisao ni jedno ime. Pita: ‘Zašto nema imena’. Rekao sam da ne znam. To je on nazvao ‘lažnim svjedočenjem’. Ustao je, bio je jedan ormar u čošku, uzeo je željeznu šipku i rekao da se okrenem prema zidu. Strašno me je udario šipkom ispod koljena. Ja sam pao… To je uradio još nekoliko puta i rekao da idem kući. Bio sam jako povrijeđen”, opisao je on.
Za zločine počinjene u Janji optuženi su Zoran Bogdanović, Milan Đokić, Ljubiša Ikić, Branislav Trišić, Zoran Tanasić, Žarko Milanović, Mladen Krajišnik, Savo Mršić, Milivoj Čobić i Milan Marković. Optuženi su bili komandiri te pripadnici aktivnog i rezervnog sastava Stanice milicije u Janji.
Optuženima je na teret stavljeno da su učestvovali u progonu, nezakonitom privođenju, maltretiranju, premlaćivanju i ubistvima civilnog bošnjačkog stanovništva na području Janje.
Dan nakon puštanja iz policije, svjedok je kazao da ga je Trišić pozvao telefonom i rekao da ponovno dođe. Posvjedočio je da je i tada bilo tuče, na isti način kao i prvi dan. Svjedok se prisjetio i trećeg dana dolaska kod Trišića kada mu je od udarca slomljena ključna kost.
“Treći dan je ista priča bila. Tada me je udario tako da je ključna kost pukla. Mene ne bole udarci. Boljelo me je poniženje koje nisam zaslužio”, naveo je on, dodavši da je tih dana u prostorijama policije sreo svog komšiju Miću Đokića, od kojeg je očekivao da će reagovati na to maltretiranje, ali nije.
Četvrti dan od maltretiranja u prostorijama policije, svjedok je rekao da je sa porodicom pobjegao iz Janje.
Unakrsno ispitivanje ovog svjedoka zakazano je za 31. august.
