Članak

Muminović i ostali: Bez saznanja o silovanju

11. Jula 2017.13:53
Na suđenju za zločin počinjen u sarajevskom naselju Velešići, svjedok Državnog tužilaštva je rekao da je čuo da su 1993. godine optuženi Samir Kešmer i Mirsad Menzilović bili zatvoreni zbog silovanja.

Ismir Kahriman je ispričao da je nakon početka rata porodicu preselio u Velešiće, te da je dolazio nakratko iz jedinice kako bi im donio hranu. On je potvrdio da je povremeno dolazio i kod rođaka Samira Kešmera, koji je također stanovao u tom naselju.

“Na početku sam otišao i nisam ništa znao osim da su u izbjeglištvu u Velešićima”, odgovorio je svjedok na upit o vojnom angažmanu Kešmera i Menzilovića.

Nakon što mu je predočena izjava prema kojoj je ustvrdio da su Kešmer i Menzilović bili od početka rata u 1. motorizovanoj brigadi, svjedok je kazao da je to tačno. On je pojasnio i da je krajem 1993. ili početkom 1994. došao na liniju u Vogošću, da im donese “neke pancire”.

Kahriman je rekao i da poznaje svjedokinju “A”, te da 1993. godine od nje nije čuo da je silovana. On je istakao da je čuo da su pred kraj iste godine Kešmer i Menzilović bili zatvoreni zbog silovanja.

Za Menzilovića je svjedok kazao da su u srodstvu.

Tužilaštvo BiH je optužilo Elvira Muminovića, Samira Kešmera i Mirsada Menzilovića, bivše pripadnike Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), da su u maju 1993. silovali i seksualno zlostavljali maloljetnu osobu, nanijevši joj teške fizičke i psihičke povrede.

Prema optužnici, Muminović je na ulici, naoružan pištoljem, prišao djevojci srpske nacionalnosti, prisilno je zarobio i odveo u jedan stambeni objekat, gdje su optuženi počinili višestruko mučenje, zlostavljanje i premlaćivanje maloljetne žrtve.

Svjedokinja Samira Rikalo je rekla da joj je Kešmer brat, a Menzilović rođak.

Naglasila je da je 1992. iz Vogošće s majkom prešla u kolektivni smještaj u Velešiće, a da su brat i otac dolazili s vogošćanske linije, možda jednom u deset dana, da se okupaju. Naglasila je da su dolazili samo navečer, te da su se ujutro vraćali na liniju.

Odbrani je pojasnila da su zgrade u kojima je bila smještena bile pune izbjeglica i da se iz stana u stan moglo čuti ako bi neko galamio.

Prema iskazu svjedokinje, jedne prilike 1993. godine muž joj je kazao da joj je brat uhapšen, te su otišli u “Viktor Bubanj”.

“Na minutu sam možda vidjela brata. Bila sam ogorčena. Bio je modar”, rekla je Rikalo, dodavši da joj je brat “ispričao da ga je ‘A’ optužila”.

Osim njenog brata, navela je svjedokinja, bili su uhapšeni Menzilović i još jedna osoba koju ne poznaje.

Treći svjedok Ibrahim Laković je posvjedočio kako je njegove komšije Kešmera i Menzilovića rat zatekao kao maloljetnike, te da su kasnije bili pripadnici ABiH. Istakao je da ne zna kad su tačno stupili u vojsku.

Tužilaštvo je za posljednjeg svjedoka na ročištu Mirsada Kešmera kazalo da ga je “izvelo zbog identiteta”. Ovaj svjedok je naveo da ne poznaje optužene, kao ni svjedokinju “A”.

Suđenje će se nastaviti 5. septembra.

Lamija Grebo