Članak

Đakić i Kajtazi: Priče o ubistvu dvije starice

Svjedok Tužilaštva BiH je izjavio da je čuo priče kako je optuženi Begzad Kajtazi u Bukviku kod Brčkog ubio dvije starice.

Amir Čehajić je rekao da je u septembru 1992. godine učestvovao u “čišćenju” sela Bukvik. Kako je rekao, njegov komadant je bio Mensur Đakić, dodavši da je poznavao i optuženog Begzada Kajtazija.

“Begzada sam poznavao. Viđali smo se u Rahiću. Pričalo se da je ubio neke dvije babe u Bukviku. Kasnije je ta priča bila. Vojska je pričala. Više ljudi je to pričalo”, prisjetio se Čehajić.

Tužilaštvo BiH tereti Đakića i Kajtazija za zločine nad civilima počinjene u septembru 1992. u selu Bukvik. Đakić se tereti da, kao komandant Prvog bataljona 108. brigade Hrvatskog vijeća obrane (HVO) Bosanska Posavina, u septembru 1992. nije spriječio pripadnika HVO-a da izvrši ubistvo tri osobe srpske nacionalnosti, a nakon toga je propustio da kazni počinioca.

Kajtazi je optužen da je istog dana, pucanjem iz automatske puške usmrtio dvije žene srpske nacionalnosti – Milku i Radojku Brestovački.

Drugi svjedok Stevan Radić je ispričao da je kao veterinarski tehničar, u septembru 1992. godine pomagao osoblju ambulante u Bukviku. Prema njegovim riječima, sredinom mjeseca su sa ranjenim Vlajkom Purićem prebačeni u drugu kuću, kada dolaze još dva ranjenika.

Kako je rekao, ranjenici su bili obučeni u civilnu odjeću, te na njima nije vidio vojne oznake.

“Dan kasnije smo zarobljeni. Ujutro u jednom trenutku čujemo ljudi ulaze, psuju… Doktor izlazi i govori da je to bolnica. Prilazi par maskiralnih ljudi s oružjem. Mi smo izašli ispred. Udaren sam kundakom i padam… Ranjenici ostaju unutra. Dvojica su ležala na nosilima, a Živan je ostao sjedeći, ogrnut dekom”, posvjedočio je Radić.

Svjedok je dodao da je zajedno s osobljem ambulante izašao na put gdje je vidio civile, a koji su kamionom prevezeni u školu u Rahiću.

Bojana Maglov je posvjedočila da je kao medicinski radnik pružala pomoć u ambulanti u selu Bukvik. Kazala je da do 14. septembra 1992. u Bukviku nije bilo oružanih sukoba, kao ni vojske.

Ispričala je da je taj dan, u popodnevnim satima, dovezen ranjenik, a kasnije su prebačeni u drugu kući gdje su dovezena još dva ranjenika.

“Pred zoru čuli smo glasove na putu, galamu. Doktor Milan je izašao da kaže da smo mi sanitet, da su ranjenici, da ne pucaju. Rekli su da izađemo vani, da legnemo glavom prema zemlji. Ranjenici su, mislim, ležali. Jedan je sjedio ako se dobro sjećam. U prostoriju gdje su oni bili ne sjećam se da je neko ulazio. Ranjenici su bili u civilnim odijelima”, navela je ona.

Izjavila je da je, nakon toga, kamionom prebačena u selo Rahić.

Suđenje se nastavlja 6. jula.

 

Emina Dizdarević Tahmiščija