Đorđe Ćupović, bivši pripadnik Ruđanske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), rekao je da je zarobljen 21. januara 1993. kada je obezbjeđivao tunel na putu Rudo – Međeđa.
“Mi smo čuvali tunel i bili u njemu. Nismo čuli nikakvu akciju koja se dešavala napolju. Ja sam prvi put čuo da se nešto dešava kada sam čuo Sejdića kako nas preko megafona proziva da se predamo. ‘Predajte se i ostat ćete živi’, rekao je. Ja sam tada izišao iz tunela, sakrio se ispod mosta i zajedno s mojim saborcima se predao”, kazao je Ćupović.
Dodao je da su ih nakon zarobljavanja odveli u mjesto Kaoštice kod Višegrada, gdje su ih zatvorili u dio kuće, ispod stepenica.
“Nas 15 je bilo zatvoreno. Njihovi vojnici su dolazili i tukli nas skoro svakodnevno. Meni su tu tri zuba izbili”, objasnio je svjedok.
Ćupović je rekao da su u kući u Kaošticama bili zatvoreni oko tri dana, prije nego što su odvedeni u Goražde.
“Na putu za Goražde, negdje kod Međeđe, Sejdić je rekao da treba da deminiramo tunel. Bile su ukupno 24 mine u tom tunelu. Znam da su prilikom deminiranja četiri mine eksplodirale, te da je jednom mom kolegi od mine otišla noga”, objasnio je svjedok.
Sejdiću, bivšem komandantu Prve višegradske brigade Armije BiH, Državno tužilaštvo na teret stavlja da je naredio i nečovječno postupao prema civilima srpske nacionalnosti na području opština Rudo, Višegrad i Goražde.
Na ovom ročištu iskaz je dao i Ilija Drobnjak, koji je također bio zarobljen 21. januara 1993. godine kao pripadnik Ruđanske brigade VRS-a.
Drobnjak se također sjetio da ih je Sejdić megafonom pozvao na predaju, te govorio da im “neće faliti dlaka s glave”.
Kako je kazao, nakon zarobljavanja odvedeni su u kuću u Kaošticama, gdje su bili zarobljeni nekoliko dana.
“Tamo su sve karatisti bili. Sve ubice, samo su nas tukli… Nakon dva-tri dana došao je Sejdić. Istina je da nakon toga, više nikada nismo dobili batine“, rekao je Drobnjak.
Suđenje se nastavlja 11. jula.
