Tintor: Komšije ih skrenule u kasarnu

Osman Hadžić je ispričao da je početkom aprila 1992. s mještanima Svraka držao seoske straže, koje je organizirao redovni i rezervni sastav policije, a on je imao očevu lovačku pušku. Napad na Svrake, kako je pojasnio, bio je 2. maja 1992. i pucnjava je trajala cijelu noć.

“Svanjivanjem prestaje pucnjava s obje strane. I navečer opet. Mislim da su neki išli na pregovore, tako je rečeno, ali je meni to nepoznato. Vidimo treći dan, bijela zastava i naš narod ide za Semizovac. Mi smo krenuli da izađemo. Komšije pravoslavci umjesto da nas puste, skrenuli su nas u kasarnu Semizovac”, kazao je Hadžić.

U hangaru kasarne, prema njegovim riječima, proveo je dvije noći, nakon čega je hladnjačom, s još pet osoba, prebačen u objekat “Kod Sonje”, na ispitivanje. Rekao je da ih je ispitivao Brane Vlačo i osoba C-13, a potom su ih stražari odveli u logor “Bunker”.

“Fizičkog maltretiranja u bunkeru je bilo. Bačen je suzavac. Čuo sam da je bacio Nele. Čuo sam da je to pratilac Jovana Tintora”, izjavio je svjedok te dodao da je nakon stotinu dana prebačen u “Planjinu kuću” i nakon nekoliko noći je razmijenjen.

Tužilaštvo BiH tereti Tintora, nekadašnjeg predsjednika Kriznog štaba općine Vogošća, za učešće u nezakonitom zatočavanju, mučenju, premlaćivanju, tjeranju na prinudne radove i ubistva velikog broja žrtava bošnjačke i hrvatske nacionalnosti, počinjena na više lokacija, uključujući logore.

Svjedok Haris Hastor je ispričao da je 1992. kao student živio u Vogošći. Krajem aprila, kako je kazao, bila je blokada i nije mogao izići iz Vogošće. Nekoliko dana kasnije, Hastor tvrdi da su mu naoružani policijski specijalci provalili u stan i odveli ga u policijsku stanicu na ispitivanje, a potom u “bunker Sonja”.

“Tu su me preuzeli tadašnji pripadnici vojske – imali su obilježja paravojnih formacija iz Srbije. Uvode me u malu prostoriju, vežu za radijator, i onda počinje fizičko zlostavljanje. Tukli su me željeznom šipkom po leđima, kundakom, čizmama…”, opisao je on.

Sat vremena kasnije, kazao je svjedok, došao je upravnik bunkera Vlačo i rekao da ga odvežu i prebace u logor “Bunker”, gdje je bio skoro tri mjeseca i onda je pušten na radnu obavezu.

Naveo je da je poslije nekoliko dana s komšijama napustio Vogošću. Tokom unakrsnog ispitivanja, svjedok je odgovorio da mu nije trebala dozvola za izlazak.

Naredno suđenje je zakazano za 10. juli.