godine odvojeni od svojih porodica.
Suvada Kadirić je ispričala da jeu Vrhoplju bila do 31. maja 1992. godine, kad je naišla vojska i policija. Dodala je da je oko 30 do 40 osoba strpano u traktor i konjska kola i odvezeno na most na rijeci Sani, gdje je su doveli i muškarce, među kojima je bio i njen suprug.
“Tu na mostu je bila katastrofa”, kazala je svjedokinja, dodavši da je primjetila da tuku neke muškarce.
Ispričala je da su žene odveli u Tominu, gdje je bila oko mjesec dana. Odatle je, kako je rekla, išla u Sanski Most da se pita za supruga kojeg nije našla. Kadirić je rekla da je vođena da kopa kukuruze, te da je primjetila da je voda donijela dva leša, među kojima je prepoznala svog svekra.
Kako je rekla svjedokinja, tijelo njenog supruga ekhumirano je 2010. godine u jednoj šumi kod Tomine.
Optuženi Vrućinić je kazao da svjedokinja ne govori istinu, te da predlaže Sudu BiH da je kazni.
Vrućinić, bivši načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) i član Kriznog štaba u Sanskom Mostu, optužen je da je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu u sklopu kojeg su vršena ubistva, prisilna preseljenja, protivzakonita zatvaranja i prisilni nestanci.
Druga svjedokinja Ismeta Kadirić je ispričala da su u selo Vrhpolje došli uniformisani ljudi, te da su žene odvedene u Tominu.
“Zaustavili su nas na Vrhpoljskom mostu i tu sam vidjela svog supruga”, kazala je svjedokinja, dodavši da su njegovi posmrtni ostaci pronađeni 2010. u grobnici u selu kod Tomine.
Alem Ćerimović, treći svjedok, rekao je da je 1992. godine imao 15 godina kada se desio napad na selo Hrustovo. Dodao je da je u napadu bilo vojske u šarenim i zelenim uniformama, te da je bilo i plavih policijskih uniformi. On je ispričao da je pored puta bilo ubijenih ljudi, te da je u objektu u koji je bio vlasništvo Huske Merdanovića ubijeno 23 osobe.
Nastavak suđenja zakazan je za 7. juli.
