Ivan Jozić, bivši pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO), rekao je da su ga u proljeće 1992. ili 1993. godine u mjestu Pokojište (općina Konjic) uhapsili pripadnici Armije Bosne i Hercegovine (ABiH) te odveli u jedan ugostiteljski objekat.
Tu je, kako je kazao, vidio Edu Žilića. Rekao je da su odmah mogli vidjeti da je “zlo od čovjeka“. Naveo je da su ga zajedno s drugim uhapšenima odveli u Tarčin, a dan poslije u logor “Musala” u Konjicu.
“Edo, upravnik zatvora, trebao je nas da zaštiti. Nisam vidio, ali čuo sam od rođaka da ga je tukao. Čuo jesam, ali vidio nisam”, kazao je svjedok, koji je prepoznao optuženog Žilića u sudnici.
Jozić je opisao jedan od susreta sa Žilićem. Pozvan je, kako je rekao, u njegovu kancelariju jer mu je rođak donio hranu i cigarete. Svjedok je kazao da je tada sve bilo u redu, ali da mu je kasnije Žilić sve to oduzeo.
Izjavio je da Žilića nije vidio 25 godina, ali da ga nije zaboravio jer je bio strah i trepet. Pojasnio je da ga nije udarao, ali da druge jeste.
Svjedok Cmiljan Tomić je ispričao da se, sa suborcima iz HVO-a, u aprilu 1993. godine predao ABiH jer su bili opkoljeni na Zlataru iznad Konjica. Nakon mjesec dana provedenih u Tarčinu i Podorašcu, odvedeni su u “Musalu”.
“Upravnik je bio Edo Žilić. Evo ga, tu je. Bio je mlad, mršav i plav. Bio je strah i trepet. Svi su ga se bojali… Morali smo predati Edi pare. Ja nisam imao para i Edo je rekao: ‘Ako ti nađem, polomit ću te’”, posvjedočio je Tomić.
On je izjavio da je čuo od drugih zarobljenika da ih je Žilić tukao, ali njega nije. Naveo je da je vođen u živi štit. “Edo naredi i sve nas istjeraju”, pojasnio je.
Prema optužnici Tužilaštva BiH, Žilić je činio, naredio, omogućio i nije spriječio nečovječna postupanja prema zatvorenicima hrvatske i srpske nacionalnosti u zatočeničkom objektu sportske dvorane “Musala” u Konjicu.
Zdravko Marčinko, nekadašnji vozač u HVO-u, također je govorio o svom boravku u “Musali”, gdje je doveden 25. maja 1993. godine. Prema njegovom svjedočenju, upravnik logora bio je Žilić.
“Dugo ga nisam vidio, a nikad ga neću zaboraviti. Strah i trepet. Psovao, derao se. Kad bi ušao u salu, morali smo stati mirno. Imao je crnu uniformu i pušku ‘pumparicu’. Nisam vidio da je nekog udario, ali sam čuo da su neke tukli. Dolazili su izudarani i rekli bi da ih je Edhem tukao”, prisjetio se svjedok.
Odgovarajući na unakrsna pitanja Odbrane i Sudskog vijeća, svjedok je kazao da mu je zatvorenik Mario pričao kako ga je Edhem “pumparicom” udario po licu.
Suđenje se nastavlja 12. maja.
