Maksimović i ostali: Ubistvo mladića
Zaštićeni svjedok S-2 je kazao kako je u julu 1992. na području Lokanja vidio zarobljene Bošnjake.
“Vidio sam ih u koloni povezane, išli su jednim puteljkom… Išao sam za njima i to se desilo što se desilo”, rekao je svjedok, pojasnivši da je bilo 35 do 40 osoba.
U toj skupini civila, kako je naveo, S-2 nije vidio žene ni djecu, osim mladića od 18 ili 19 godina, s kojim je razgovarao. U unakrsnom ispitivanju, nakon predočene izjave iz istrage, naveo je da je mladić imao između 15 i 16 godina.
Svjedok je istakao da je vidio, između ostalog, tri njemu nepoznate uniformisane i naoružane osobe, kao i izvjesnog Radivoja Đorđića. Prema svjedoku, Đorđić je “naredio da se kopa jama za ljude”. Naglasio je da je njemu kazao da ide u šumu, što je svjedok zajedno s jednom osobom i uradio.
“Čuo sam pucnjavu i znaš o čemu se radi”, rekao je S-2, pojasnivši da je bio udaljen kilometar od mjesta gdje se pucalo, ali da se kasnije ponovo tu vratio.
On je kazao da je vidio mrtve osobe, osim njih četiri ili pet, među kojima je bio mladić. Napomenuo je i da ga je Đorđić zamolio da zgrće ubijene, ali da on to nije mogao učiniti.
S-2 je naveo da je kod Mileta Vujevića vidio pušku. Pojasnio je da je bio okrenut leđima kada je začuo novo pucanje, nakon čega se okrenuo i vidio da Vujević drži pušku, a da je “mali pao u rupu”.
“Bilo mi je strašno žao… Kad sam vidio da je mali ubijen, ja sam zbrisao”, rekao je svjedok.
Za zločin počinjen u selu Lokanj kod Zvornika, pored Vujevića sudi se Goranu Maksimoviću, Ljiljanu Mitroviću, Slavku Periću, Vukašinu Draškoviću, Gojku Stevanoviću, Raji Lazareviću i Mići Manojloviću. Njima je na teret stavljen napad na kolonu koja je iz Teočaka krenula 14. jula 1992. godine. Sudi im se i za sprovođenje i čuvanje 76 civila, od kojih je 67 ubijeno u selu Lokanj.
Prema optužnici, Maksimović je bio komandir Interventne jedinice Stanice javne bezbjednosti (SJB) u Ugljeviku, Mitrović njegov zamjenik, dok je Slavko Perić bio komandir Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici ove jedinice.
Tokom unakrsnog ispitivanja, Odbrana Vujevića je kazala da ima saznanja da mladić o kojem je svjedok govorio “živ i da je saslušavan kao svjedok”, te ga upitala da li je spreman da se suoči s tom osobom, na šta je svjedok odgovorio: “Ta osoba nije živa, sto posto.”
Svjedok je napomenuo i da nije čuo da je optuženi Vujević odvezao jednu ranjenu osobu na liječenje u Loznicu.
Suđenje će se nastaviti 8. maja.
