Mira Mijatović je navela da je njen suprug odveden iz kuće u Pazariću. Rekla je da je među policajcima koji su joj odveli muža prepoznala Muju Kazića i Avdu Mujana, koji su poslije dolazili da traže radiostanicu.
Svjedokinja Mijatović je izjavila da je zbog bolova u leđima kasnije išla kod ljekara u ambulantu, a tu je vidjela kako joj odvode supruga.
“On nije mogao stajati, modar, razbijena glava, vilica slomljena… On nije bio za prepoznati”, kazala je svjedokinja.
Mijatović je ispričala da je u Pazariću ostala do 1993. godine, kada je otišla na razmjenu u Hadžiće, gdje je ponovo srela supruga, koji joj je ispričao da su ga tukli Kazić, Mujan i Mirso Šabić.
Uz Šabića, za ratni zločin počinjen na području općine Hadžići optuženi su Mustafa Đelilović, Fadil Čović, Nezir Kazić, Bećir Hujić, Halid Čović, Šefik Mešanović i Nermin Kalember.
Na teret im je stavljeno nečovječno postupanje, nanošenje fizičke i duševne patnje zatočenicima u logorima “Silos”, kasarni “Krupa” i Osnovnoj školi “9. maj”. Prema optužnici, Šabić je bio komandir policije u Pazariću od početka juna 1992. godine. Ostali optuženi bili su u civilnim i vojnim strukturama te obavljali dužnosti u logorima.
Šabić je optužen i da je zajedno s drugim policajcima učestvovao u premlaćivanju Riste Mijatovića.
Drugi svjedok Blaško Pandurević rekao je da je, tokom zatočenja u “Silosu” u Tarčinu, upoznao “dobrih stražara, a i nekih malo nezgodnijih”.
“Strpaše nas u ćeliju, nas deset. U ćeliji je bilo malo krvi po zidovima”, kazao je Pandurević.
On je ispričao da je vidio kada je stražar Kalember rekao Marinku Krstiću da čučne i udario ga nogom u glavu.
Odgovarajući na pitanja Kalemberove Odbrane, svjedok je naveo da nikada nije opisivao Kalembera prilikom ispitivanja u istrazi.
Na pitanje branioca kako je izgledao Kalember, svjedok je rekao: “Tako kao taj što sjedi pored tebe.”
Nastavak suđenja zakazan je za 27. april.
