Saša Ćurguz osuđen na 15 godina zatvora
This post is also available in: English
Prema nepravosnažnoj presudi, Ćurguz je neutvrđenog datuma u periodu od 24. juna pa do kraja jula 1992., zajedno s još šest pripadnika VRS-a, došao u krug “IMT traktorskog servisa” u Ripaču, gdje je bilo zarobljeno najmanje 55 muškaraca bošnjačke nacionalnosti.
Nakon što ih je prozvao Ratko Mihajlović, koji je u međuvremenu preminuo, zarobljenici su se popeli na kamion i potom su odvezeni na lokalitet jame Bezdana na Hrgaru.
“Ž.S. je odmah ubio najmanje tri osobe, koje su S-1 i još jedan vojnik po uputama Ćurguza bacili u jamu. Potom je optuženi naredio da sa kamiona siđu i ostali zarobljenici i dođu do jame, gdje je lično ubio najmanje šest civila, koje su potom bacili u otvor jame, a D.D. je potom ubio preostala dva lica”, kazala je predsjedavajuća Vijeća Mediha Pašić.
Ona je dodala da je ova ubistva optuženi počinio s direktnim umišljajem. Vijeće nije moglo utvrditi identitete lica koje je ubio optuženi.
Ekshumacija na jami Bezdana je izvršena 1997., kada su pronađena 83 tijela i identifikovano njih 65.
Sudsko vijeće je poklonilo vjeru svjedoku S-1, koji je detaljno opisao ovaj događaj, kao i svjedocima Milanu Matijeviću, Nenadu Rodiću i drugima, čije će iskaze detaljno elaborirati u pisanoj presudi.
“Iako je Odbrana tvrdila da je pištolj ‘magnum’, kojim je, prema S-1, Ćurguz ubio zarobljenike, optuženi dobio od djeda tek 1993., iskazi svjedoka na te okolnosti su bili neuvjerljivi i nisu mogli dovesti Vijeće do drugačijeg zaključka”, rekla je Pašić.
Prema ovoj presudi, Ćurguz je osuđen i za nečovječno postupanje prema pet civila zatvorenih u “traktorskom servisu” u ljeto 1992. Kako je rečeno, Ćurguz je došao u objekat gdje su se nalazila najmanje 42 civila s rukama svezanim na leđima, i zatim s drugim vojnicima ih psovao i udarao.
“Saša Ćurguz je u Muhameda Anadolca uperio pušku, a potom ga udarao nogom po prsima i glavi, usljed čega mu je slomio zub. (…) Ismeta Mešića je udario kundakom u lice iz kojeg je šikljala krv”, navodi se u presudi.
Pašić je navela da Vijeće nije pronašlo elemente mučenja, kako je to tvrdilo Tužilaštvo za ovu tačku optužnice, te da je vjeru poklonilo oštećenima.
“Iako je Odbrana tvrdila da je u VRS Ćurguz priključen tek 10. jula 1992., a isto je potvrđeno i vojnim obrascem, svjedoci Odbrane nisu znali gdje se on nalazio precizno, te ih Vijeće smatra nerelevantnim za donošenje odluke”, kazala je Pašić i dodala da nema sumnje da je Ćurguz bio vojni policajac, te da je potom prešao u Izviđački vod 15. bihaćke brigade VRS-a.
Ona je navela da je Tužilaštvo bez razumne sumnje dokazalo postojanje širokog i sistematičnog napada na širem području Bihaća i u Ripaču, kao i da su radnje optuženog bile dio tog napada.
Zločine je, kako se navodi, počinio svjesno s diskriminatorskom namjerom i bezobzirnošću, a kao otežavajuća okolnost uzeto mu je to što je zločine počinio nad nemoćnim civilima.
Kao olakšavajuće okolnosti Vijeće je cijenilo to što je Ćurguz imao 20 godina u vrijeme počinjenja zločina protiv čovječnosti, da je otac dvoje maloljetne djece i da ranije nije kažnjavan.
Ćurguzu je u kaznu uračunat ekstradicijski pritvor u trajanju od godinu dana, kao i pritvor od par mjeseci koji mu je odredio Sud BiH. Prvostepenom presudom Ćurguzu je produžen pritvor i oslobođen je plaćanja troškova postupka, dok su oštećeni upućeni na parnicu.
Suđenje Ćurguzu je počelo u aprilu prošle godine, a izručen je iz Srbije dva mjeseca ranije.
Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe Apelacionom vijeću Suda BiH.