Nenad Bukvić je rekao da je trebao krenuti na policijsku obuku u maju 1992. godine, kada su pripadnici “Crvenih beretki” svima naložili da idu u naselje Vila kod Doboja. Rekao je da je u stroju koji je trčao prema naselju vidio optuženog.
Svjedok je naveo da je šef kampa bila osoba zvana Riki, “sa zečijom usnom”, i da im je kazao da će “obuka biti paklena”. Bukvić je pojasnio da su bili podijeljeni u vodove i imali trenere.
“Kasnije, kad smo završili obuku, iz svakog voda najsposobniji je postao komandir”, kazao je Bukvić, dodavši da je obuka trajala do kraja maja ili početka juna 1992., te da su onda išli u akcije i da je u nekim optuženi komandovao i “vodio jedinicu”.
Svjedok je naveo da je Karagić ranjen prilikom akcije u Kotorskom. Istakao je da su se krajem juna vratili u Dom policije, a da se ubrzo “jedinica rasturila”.
Dok su bili na obuci, naveo je svjedok, jednog dana Riki je doveo civile koji su se zadržali u kampu 20 do 30 minuta, nakon čega su sišli putem ka raskrsnici. Bukvić je rekao da je optuženi sve vrijeme bio pored njega.
Odgovarajući na pitanja Sudskog vijeća, svjedok je kazao da mu nije poznato da su ti ljudi ubijeni, ali da je to čuo “kasnije iz novina i izjava”.
Bukvić je negirao da je njegova jedinica učestvovala u pretresu kuća, hapšenju, sprovođenju ili obezbjeđenju civila. Također je dodao da mu nije poznato da je neko od pripadnika jedinice ili Karagić učestvovali u ubistvima ili pljačkama.
Slobodan Karagić je optužen da je kao vođa jedinice “Crvene beretke”, koja je djelovala u okviru Centra službi bezbjednosti (CSB) Doboj, zajedno sa “Jorgom” i “Rikijem zvanim Zečija usna”, 24. maja 1992. ili približno tog datuma, iz zatvora Spreča izveo nekoliko zatvorenika, koji su zatim ubijeni. Karagiću se na teret stavlja i da je učestvovao u nezakonitom hapšenju muškaraca, koji su zlostavljani u zatočeničkim objektima, kao i silovanje dvije maloljetnice, progon i pljačkanje nesrpskog stanovništva.
Svjedoci Odbrane Slobodan Simić i Miroslav Kovačević naveli su da su u prvoj polovini maja 1992. godine radili na obezbjeđenju objekata fabrika “Bosanka” i “Trudbenik”.
Simić je naveo da Karagića prije toga nije poznavao i da je optuženi bio koordinator između “njih i zastavnika”. Istakao je da je optuženi prolazio jedanput ili dva puta dnevno pored njih u uniformi.
Kovačević je rekao da je optuženi nekad nailazio pored njih i pitao ima li ikakvih problema.
Četvrti svjedok Rešad Delić je naveo da je na Bajram 1992. godine odveden u hangar blizu “Bosanke”, gdje je bio zatvoren tri do četiri mjeseca.
“Ljudi su pričali između sebe da je dolazio Karaga i pitao ko će otkupiti glavu”, kazao je svjedok, dodavši da optuženog tada nije poznavao. Istakao je da je samo jedne prilike vidio “čovjeka u uniformi s crvenom beretkom” u hangaru, te da taj čovjek nije nikog izveo.
Suđenje će se nastaviti 3. aprila.
