Članak

Marjanović i ostali: Hapšenja paravojnih formacija

23. Marta 2017.17:03
Na suđenju za zločine počinjene u Tesliću, svjedok Odbrane je rekao da je Vojna policija iz Doboja išla u Teslić zbog hapšenja pripadnika paravojnih jedinica.

Predrag Subotić je ispričao da je Odjeljenje Vojne policije iz Doboja u junu 1992. godine poslato u Teslić kako bi pomogli u mobilizaciji, kao i hapšenju pripadnika paravojnih formacija “Beli orolovi” i “Crvene beretke”, te zbog razoružavanja “muslimanskih i hrvatskih jedinica”.

“Srbima smo pisali pozive za mobilizaciju, a ostale sklanjamo s ulice. Uvodi se policijski sat”, kazao je svjedok.

Prema Subotiću, neki od pripadnika “Belih orlova” su hapšeni, a “Crvenih beretki” nisu. Napomenuo je da Vojna policija nije direktno učestvovala u pretresima stanova i hapšenjima Bošnjaka i Hrvata.

Jedinica kojoj je pripadao, dodao je, nije bila specijalna, a Ranko Šljuka je bio komandir odjeljenja. Kako je rekao svjedok, komandir jednog od vodova bio je Dragan Marjanović.

Marjanović je optužen sa Sašom Gavranovićem, Vitomirom Devićem, Zoranom Šljukom i Dragomirom Kezunovićem za ubistva 28 civila počinjena u noći između 17. i 18. juna 1992. na planini Borje. Prema optužnici, Marjanović je bio komandir voda Vojne policije Teslićke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a ostali optuženi pripadnici tog voda te istovremeno i pripadnici vojnog dijela formacije “Miće”.

Subotić je kazao da je 17. juna imao povredu, zbog čega je putovao u Doboj, te je tom prilikom čuo razgovor Ranka Šljuke i izvjesnog Joce.

“Čuo sam taj nekakav razgovor, koji je sam po sebi meni nejasan i dan-danas. Ranko je govorio Joci ‘između redova’, da ja to ne razumijem. Rekao je: ‘Jutros sam se posvađao s komandantom, odbio sam da moji to ljudi urade’”, prisjetio se Subotić.

Kako je dodao, sutradan je, kada se vratio u Teslić, vidio uplakane pripadnike njegove jedinice, a 1. jula 1992. je uhapšen i pušten za tri dana jer je utvrđeno da nije bio tu, dok su ostali pripadnici jedinice pušteni nakon 15 dana.

“Žao mi je i saboraca koji su uvedeni u problem. Žao mi je što nema glavnih, koji bi vama rekli istinu, a ovo je sve ‘buranija’, kao što sam i ja ‘buranija’”, izjavio je svjedok.

Druga svjedokinja Radojka Pejičić je kazala da je Sašu Gavranovića upoznala u junu 1992. godine u Pribićevcu, gdje je držala kafić, a kasnije joj je postao zet jer je oženio njenu kćerku.

Istaknula je da je on bio jedan od mladića u starim jugoslavenskim uniformama s bijelim opasačima, te da su “momci bili fini”.

“Pošto su se družili sa kćerkama, čula sam da su mladići uhapšeni”, rekla je svjedokinja.

Nastavak suđenja zakazan je za 13. april.

Albina Sorguč