Bogdanović i ostali: Pištolj u ustima
Meho Herić je ispričao da ga je tokom 1992. policajac Mile Marković odveo u PS Janja, rekavši da je to po naredbi komandira. Inspektor ga je, kako je kazao, pitao čije je oružje koje je stajalo u ćošku.
“Ja sam rekao da ne znam čije je. Rekao je: ‘Priznat ćeš sve čije je oružje. Doći će specijalac, ubit će te.’ Onda dolazi specijalac i pita jesam li priznao. Onda me je počeo udarati rukama. Sedam do osam puta. Nisam brojao. Pojaki su udarci bili. Nakon toga, pištolj u usta mi je stavio… Šta ću reagovati, šta mogu… Kada je izvadio pištolj iz usta, izašao je i nisam ga više vidio”, prisjetio se on.
Nakon toga je svjedok, kako je kazao, pušten kući. Istaknuo je da je ispred policijske zgrade vidio policajca Miću Đokića, koji ga je pitao: “Šta je ovo?”, a on je samo slegnuo ramenima.
“Mićo mi je poznat, znao sam da je bio policajac. Ja lično ne znam ko je bio komandir u to vrijeme”, izjavio je on, istaknuvši da je narod pričao da je Đokić.
Za zločine počinjene u Janji, optuženi su Zoran Bogdanović, Milan Đokić, Ljubiša Ikić, Branislav Trišić, Zoran Tanasić, Žarko Milanović, Mladen Krajišnik, Savo Mršić, Milivoj Čobić i Milan Marković. Optuženi su bili komandiri te pripadnici aktivnog i rezervnog sastava Stanice milicije u Janji.
Optuženima je na teret stavljeno da su učestvovali u progonu, nezakonitom privođenju, maltretiranju, premlaćivanju i ubistvima civilnog bošnjačkog stanovništva na području Janje.
Mehmedalija Huremović se prisjetio 1992. kada su po njega, kako je rekao, došla dva policajca i odvela ga u PS Janja. Tada su, prema njegovim riječima, policajac Mićo i inspektor u više navrata njemu davali papir kako bi napisao ko posjeduje oružje.
“Kada su vidjeli da nisam ništa napisao, izderali su se na mene. Devet ili deset puta su dolazili da pišem – nisam nikoga imao napisati. Na hodniku Mićo govori: ‘Eh, Huremoviću, tvoj mali je bio na barikadi.’ Onda je komandir naredio da se sin Dževdet dovede… Mene su vratili kući, a Dževdu ostavili”, prisjetio se svjedok.
On je kazao da se sin Dževdet vratio sav išaran od udaraca pendrekom, te da od tog perioda on ne razgovara sa policajcem Mićom. Pojasnio je da Dževdet nikada nije htio reći ko ga je pretukao.
“Mićo, komandir i dežurni policajac su bili u policiji kada su mene otjerali. Ostali su njih trojica. Ne znam koji je od njih to uradio. Dževdet je umro prije četiri godine”, pojasnio je Huremović.
Svjedok je spomenuo optuženog Tanasića, za kojeg je kazao da je pomogao njegovom drugom sinu, kada je otišao u Šepak po njega i spasio ga. Kako je rekao, i sa sinom Dževdetom, Tanasić je bio u dobrim odnosima.
Suđenje se nastavlja 30. marta.
