Svjedokinja S1 je ispričala da je do ljeta 1992. godine sa roditeljima živjela u selu Bučje, kada su mještani trebali da predaju oružje i da idu na slobodnu teritoriju.
Navela je da se pred polazak mještana sela pojavila njoj nepoznata naoružana vojska, te im se obratio Ahmet Sejdić riječima da “ne važi ono što je rekao Makedonac i da će ići glavu za glavu sa ljudima iz Čajniča”.
Tada su, kako je ispričala, u koloni sprovedeni na Trebeško brdo. Dolaskom gore, prema njenom iskazu, rečeno im je da u znak njihove dobre volje 12 majki sa djecom će biti pušteno, dva muškarca idu na pregovore, a ostale će zatvoriti u jednu kuću.
“Čekali smo šta će se desiti. Pojavili su se ti ljudi – Ahmet Sejdić sa svojom vojskom. Upali su u kuću. Rekao je: ‘Hajte! Ustani ti, ti i ti.’ Ja, rođak i još nekoliko ljudi izašli smo ispred. Muškarcima su naredili na legnu potrbuške i počeli su ih udarati kundacima pušaka. Tukli su ih vojnici koji su došli sa Sejdićem”, prisjetila se ona.
Prema njenim tvrdnjama, Sejdić je je ispitivao gdje su sakrili oružje i onda su njenog oca izveli i prijetili da će je pustiti vojsci. Ispričala je da je kasnije na muškarcima vidjela povrede po tijelu, te nožem urezan polumjesec i zvijezdu.
Posvjedočila je da su nju i Ljubicu Čarapić izvodili i ponovno ispitivali gdje je sakriveno oružje.
“To je bila vojska Sejdića. To znam jer su govorili da su iz Višegrada. To nisu ni krili. Zvali su se po nadimcima. Sejdić je izdavao naređenja i bio opšti autoritet. Ponašao se kao pravo vojno lice”, navela je ona.
Svjedokinja je rekla da su nakon sedam dana prebačeni u zgradu Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) u Goražde i tu su proveli osam mjeseci. Pojašnjava da je jedne prilike tu vidjela Sejdića kada je pozvana u kancelariju na razgovor da potvrdi ili demanutuje da li je silovana.
Odbrana je ovoj svjedokinji predočila nekoliko zapisnika iz istrage u kojima nije spominjala Sejdića. Ona je odgovorila da na te okolnosti nije ni pitana.
Sejdiću, bivšem komandantu Prve višegradske brigade Armije Bosne i Hercegovine (ABiH), Tužilaštvo BiH na teret stavlja da je naredio i nečovječno postupao prema civilima srpske nacionalnosti na području opština Rudo, Višegrad i Goražde.
Milka Čarapić je također svjedočila o pregovorima u selu Bučje u ljeto 1992. navela je da je jedan dan došlo mnogo vojske i da su govorili da je to “vojska Sejdića” i dodala da je tu bio neki Makedonac.
“Kada smo došli na Trebeško brdo zadržali su nas šest do sedam dana. Gore su nas maltretirali, tukli. Vojska je izvodila muškarce. To je bila Sejdićeva vojska, tako su govorili. Mene niko nije tukao, jesu mog muža i sinove. Vodili su iza neke kuće, tukli, vraćali. Isprebijali su ih. Kada sam ih vidjela, to su bili živi leševi”, posvjedočila je Čarapić.
Navela je da je na leđima sina vidjela tragove udaraca, a njen muž je nakon godinu dana umro zbog povreda zadobijenih od maltretiranja.
Suđenje se nastavlja 21. marta.
