Remzo Karić je rekao da su ga 24. jula 1992. sedmorica vojnih i civilnih policajaca, među kojima je bio Milan Bilbija, odveli na informativni razgovor. Svjedok je kazao da ga je Bilbija odmah tukao. Odveden je u zgradu policije, gdje je, kako je naveo, bio svezan za ogradu cijeli dan i noć.
Iz policije je svjedok, kako je kazao, odveden u fabriku “Betonirka”, gdje je zadržan jednu noć, ali nije premlaćivan. Ustvrdio je da je zatvorenike čuvala policija u plavim uniformama. Prebačen je u halu “Krings”, gdje je, kako je rekao, bio sedam dana premlaćivan.
“U ‘Krings’ me policija prebacuje njihovim autom. Bilbija Milan mi je polomio rebra. Sedam dana su me ispitivali i svaki put tukli”, kazao je svjedok, dodavši da je odveden na Manjaču 24. augusta 1992. sa najcrnjim leđima.
Nakon pet ili šest mjeseci na Manjači, svjedok je kazao da je prebačen u logor Batković (općina Bijeljina), gdje je bio 19 mjeseci i onda je razmijenjen.
Karić je svjedočio na suđenju Mirko Vrućiniću, bivšem načelniku Stanice javne bezbjednosti (SJB) i članu Kriznog štaba u Sanskom Mostu, koji je optužen da je učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu u sklopu kojeg su vršena ubistva, prisilna preseljenja, protuzakonita zatvaranja i prisilni nestanci.
Šaban Vukalić, drugi svjedok Optužbe na ovom suđenju, ispričao je da su vojska i policija došle do njegove kuće i izvele njegovu braću i komšije te ih otjerali u mjesto Kisak (općina Sanski Most).
Svjedok je kazao da su zatekli oko 200 ljudi, ali je on prozvan sa još deset osoba i udarao ih je Drago Predojević. “Meni je oko bilo zatvoreno”, kazao je Vukalić, dodavši da je Predojević bio u policijskoj uniformi.
Prema iskazu svjedoka, prebačeni su u “Krings”, gdje im je rečeno: “Ko je dobio, dobit će još, a ko nije, dobit će”.
“Tukli su čuvari logora. Bila vojna i civilna policija…”, kazao je svjedok, dodavši da je u “Kringsu” bio sedam dana i da je pušten kući i angažovan u radni vod.
Svjedok je kazao da nije premlaćivan prilikom ispitivanja u “Kringsu”.
Nastavak suđenja zakazan je za 17. mart.
