Andabak i ostali: Pomoć optuženog u “vučijim vremenima”

Boris Pažin je ispričao kako je od kraja maja 1992. godine bio zatvoren u prostorijama Ministarstva unutrašnjih poslova (MUP) u Livnu, odnosno u garažama i kancelariji. Kazao je da je 22. augusta odveden u Osnovnu školu “Ivan Goran Kovačić”, gdje je zadržan pet ili sedam dana.

Svjedok je pojasnio da je bio u ćeliji u svlačionici sa Dejanom Laganinom i Veselinom Radetom.

“Vidio sam prekoputa nas te ljude… To su mučenici koji su pobijeni”, rekao je Pažin, dodavši da se radilo o radnicima dovedenim iz Hrvatske.

Treći dan boravka, prema njegovom iskazu, izvedeni su iz ćelija kako bi one bile očišćene. Kada su se vratili, naveo je, tih 12 do 13 osoba nije bilo.

Pažin je kazao da je jedne noći Laganin bio izveden, ali da ga tada nisu tukli. Istakao je da ne zna da li su ga prije tukli, ali i da mu “ne vjeruje”. Pojasnio je da Laganin nije bio s tih 12 do 13 osoba.

Svjedok je naveo da je izvođen i Veselin Radeta, kojeg su “slomili”.

On je istakao kako nije čuo da se optuženi dovodio u vezu s nečasnim radnjama prema Srbima, te kako je čuo od rođaka da nijednog od njih optuženi nije maltretirao ni privodio.

Odgovarajući na pitanja Andabaka, svjedok je kazao da mu Milan Marić nije rekao da ga je optuženi tukao ili maltretirao, te da mu se Borko Pažin nije žalio na njega.

U unakrsnom ispitivanju, Pažin je naveo da tokom boravka u školi nije vidio optuženog. Ustvrdio je da su mu supruga i kćerka pričale kada su bile privedene da ih je prepoznao Velagić i rekao im da idu kući.

Zdenku Andabaku, Muamiru Jašareviću zvanom Babo i Seadu Velagiću se sudi za zatvaranje, mučenje i ubistva srpskih civila 1992. godine u Osnovnoj školi “Ivan Goran Kovačić”.

Prema optužnici, Andabak je bio zapovjednik Vojne policije Hrvatskog vijeća obrane (HVO) za Operativnu zonu Sjeverozapadna Hercegovina, Jašarević njegov zamjenik, a Velagić pripadnik kriminalističke službe Vojne policije HVO-a.

Svjedok Momir Rosić je naveo da su 1992. godine bila “vučija vremena”, te da je bio zatvoren u civilnom zatvoru u Livnu. Istakao je da ga je jedne prilike u junu optuženi Andabak odveo u školu “Ivan Goran Kovačić”, gdje su vodili jedan “ljudski razgovor”, nakon čega ga je vratio u zatvor.

U drugom navratu, u vrijeme “velike racije”, kako je kazao, svjedok nije vidio optuženog u školi.

“Pokušavam naći riječi hvale za tog čovjeka. U susretu s drugim ljudima niko nije rekao ružnu riječ o njemu”, rekao je svjedok, dodavši da je optuženi jedne prilike poslao vozilo i dva vojnika kako bi mu pomogli da spasi vrijedne ikone.

Biljana Mijatović je navela da je u augustu 1992. godine bila na informativnom razgovoru u školi “Ivan Goran Kovačić”, kazavši da tamo optuženog nije vidjela. Potvrdila je da ju je ispitivao Babo, pojasnivši Odbrani Jašarevića da se radi o optuženom, te da nije doživjela nikakve neugodnosti.

Svjedokinja je istakla da može reći samo najbolje i da joj je čast što poznaje Andabaka. Dodala je da su nakon racije ljudi pričali da im je on pomogao.

Suđenje će se nastaviti 22. marta.