Admir Huremović je u aprilu 1992. godine živio u Janji s porodicom. On je ispričao da je njegov otac krajem novembra 1993. otišao u Donje Polje (općina Bijeljina) u posjetu prijatelju i kada se navečer vraćao, za vrijeme policijskog sata, bio je pretučen.
“Bio je poderan. Lice i noge nisu bile oštećene, po prsima je imao ocrtanu čizmu. Rekao je pretukla ga policija. Uspjeli smo ga nakon pet do šest dana smjestiti u bolnicu. Nije imao krv, samo je bio ugruhan. Počeo se skupljati od bolova. Deveti dan je operisan”, prisjetio se svjedok.
On je rekao da mu je otac u bolnici kazao da ga je policajac Čobić pretukao. Tokom unakrsnog ispitivanja, Huremović je pojasnio da je od komšija saznao da su njegovog oca pretukli Čobić i Mile Pilica.
Huremović je u sudnici desetooptuženog Milana Markovića identifikovao kao Mileta Pilicu. Rekao je da Čobića ne vidi u sudnici.
“Otac mi u bolnici nije rekao da je bio Pilica. Od oca i komšija sam čuo za Čobića, a za Pilicu čuo samo od komšija”, dodao je svjedok.
On je dodao da je njegov otac nakon 12 dana izašao iz bolnice i preminuo je 21. decembra 1993. godine.
Za zločine počinjene u Janji su optuženi Zoran Bogdanović, Milan Đokić, Ljubiša Ikić, Branislav Trišić, Zoran Tanasić, Žarko Milanović, Mladen Krajišnik, Savo Mršić, Milivoj Čobić i Milan Marković. Optuženi su bili komandiri te pripadnici aktivnog i rezervnog sastava Stanice milicije u Janji.
Optuženima je na teret stavljeno da su učestvovali u progonu, nezakonitom privođenju, maltretiranju, premlaćivanju i ubistvima civilnog bošnjačkog stanovništva na području Janje.
Svjedok Senahid Sofić je kazao da se od 1992. do odlaska iz Janje 1994. krio po krovovima kuća i koritu rijeke Janje.
On je naveo da je u toku 1994. jedne prilike priveden u stanicu policije u Janju na ispitivanje. Opisao je da je tu noć sjedio sa šest ili sedam prijatelja u jednoj kući kada je došao vojni policajac i odveo ih u Policijsku stanicu Janja.
“U nekoj maloj prostoriji su nas smjestili. Tu smo ostali do jutra. Tokom noć izvodili su jednog po jednog, pitali nas za oružje i ko ima radnu stanicu. Od policajaca nisam nikoga poznavao. Neki su se vraćali krvavi. Bili su krvavi po licu. Mene nije niko tukao, ali su me ispitivali”, prisjetio je svjedok.
Suđenje se nastavlja 9. marta.
