000 konvertibilnih maraka (KM) kako bi mu isplatio fakture do 10. u mjesecu.
Svjedok Edin Mujanović je rekao da je bio vlasnik firme “Šumarstvo Mujanović”, ali kada se ugasila, poslove sječe i izvoza drvnih sortimenata je radio preko firme “Resurs”, koja je u vlasništvu njegove supruge.
“Nikad nije bilo problema u poslovanju s ‘Unsko-sanskim šumama’. Fakture su bile uplaćene u zakonskom roku od 30 dana”, kazao je Mujanović.
Prema njegovim riječima, zbog poslovanja firme i obaveza koje je imao, bilo je poželjno da fakture budu uplaćene do 10. u mjesecu.
Kada je saznao od rođaka Besima da se to može dogovoriti, svjedok je kontaktirao Hajrudina Pehlivanovića, koji je tada bio vozač Muslimovića, direktora “Unsko-sanskih šuma”.
“Kontaktirali smo telefonom i on je rekao da može to dogovoriti, ali da trebam počastiti direktora. Besim je već znao taj sistem. Ukoliko je faktura bila ispod 50.000 KM, davalo se od 500 do 1.000 KM, a ako je faktura bila preko 50.000 KM, išlo je 1.000 i više. Uglavnom sam novac slao po Pehlivanoviću, osim u jednoj situaciji kada sam dao direktno direktoru Muslimoviću. Ne mogu se sjetiti o kojem iznosu se radi”, ispričao je svjedok Mujanović.
Dodao je da je za uslugu Pehlivanovića častio iznosima od 50 do 100 KM.
Na upit da li je ikada Muslimović od njega tražio novac i da li je vidio da Pehlivanović predaje novac, svjedok je negativno odgovorio.
Muslimović je optužen zajedno s Fadilom Šehićem, Sabahudinom Solakovićem, Rasimom Mehmedovićem, Fahirom Sirćom i Enesom Karićem da su, od više firmi koje se bave sječom drva, primali novac i druge oblike koristi.
Prema optužnici, kao organizirana grupa pribavili su korist od 540.100 KM i zahtijevali dodatnih 76.500 KM.
Drugi svjedok Besim Mujanović, bivši direktor firme “Dafna”, koja se bavi sječom i izvozom drvnih sortimenata, kazao je da je surađivao s “Unsko-sanskim šumama” i da su fakture bile urađene do 10. u mjesecu preko Hajrudina Pehlivanovića.
Prema svjedoku, od 2012. do 2014. uplaćivano je Muslimoviću od 200 do 1.000 KM, ovisno o visini fakture.
“Novac sam uglavnom slao preko Pehlivanovića. Jednom i direktno direktoru jer smo bili na ručku. Od njega sam kupio auto, pa sam mu i taj novac davao u ratama. Tako da je jedan mjesec nosio ratu za auto, a drugi za plaćanje fakture”, izjavio je svjedok.
Da bi fakture bile plaćene do 10. u mjesecu, svjedok je, kako tvrdi, dao oko 15.000 KM.
Nastavak suđenja zakazan je za 21. februar.
