Svjedok Selim Karamehić je kazao da se 4. maja 1992. zajedno sa 20 komšija iz zgrade sklonio u kasarnu jer su čuli da dolazi veća grupa paravojnih formacija.
On je pojasnio da su se smjestili u kinodvoranu, te da se ujutro “izvukao ko je mogao”, ali da je popodne “već bilo zatvoreno”. U kasarni je viđao pripadnike “tadašnje Jugoslovenske narodne armije (JNA)” u SMB uniformama, te pripadnike sa crvenim beretkama.
Karamehić je naveo da su za vrijeme njegovog boravka počeli pristizati autobusi s drugim civilima.
Svjedok se prisjetio prilike kada je s drugim osobama bio ispred zgrade u krugu kasarne i vidio Ristanića na 15 minuta. Istakao je da se Ristanić tada obratio jednoj osobi.
“Rekao mu je da je došao da mu pomogne da izađe iz kasarne. (…) Mislim da je tad bio u civilu”, kazao je svjedok, dodavši da je ta osoba otišla. Na upit Odbrane da li je spomenuto ko je tražio od Ristanića da izvede tu osobu, svjedok je odgovorio da je “pomenuto da je Vladika zvao i tražio da puste Šemnuna”.
Karamehić je pojasnio da je 8. maja iz kasarne prebačen u “Luku”, gdje su bili smješteni u hangaru.
Naredni dan je Goran Jelisić, kako je svjedok istakao, doveo Stipu Glavočevića, za kojeg je rekao da je uhapšen jer je bio snajperista. Karamehić je naglasio da su Glavočevića ruka i lice bili krvavi, te da mu je jedno uho bilo zasječeno.
“Izveli su ga iz hangara. Više ga nisam vidio, ali sam kasnije čuo da je ubijen”, rekao je Karamehić.
On je istakao i da je vidio kada je Jelisić odveo Denijala Ibrahimovića, te da je vidio dva puta trzaj rukom u kojoj je bio pištolj. Naglasio je da nije čuo pucanj, te da “mora da je bio prigušivač”. Svjedok se prisjetio i da je jedne prilike vidio Jelisića kako je udario jednu ženu, za koju je čuo da se radi o Nazi Ahmetović.
Jelisić je u Haškom tribunalu osuđen na 40 godina zatvora.
Karamehić je naglasio da optuženog Ristanića nije vidio u “Luci”.
U unakrsnom ispitivanju, svjedok je naveo i da u kindovorani nije bilo nikakvog maltretiranja i udaranja.
Ristanić je optužen da je, kao predsjednik Ratnog predsjedništva u Brčkom, od aprila do decembra 1992. godine učestvovao u udruženom zločinačkom poduhvatu koji je za cilj imao progon Bošnjaka i Hrvata, ubistvima, zatvaranjem, mučenjem i drugim djelima. Prema optužnici, više stotina civila je tokom 1992. godine bili nezakonito zatvoreno u zgradi policije, Domu zdravlja, logoru Luka, preduzećima “Laser” i “Partizan”, kao i u garnizonu Jugoslovenske narodne armije (JNA), gdje su zlostavljani i ubijani.
Selim Hibeljić, drugi svjedok, kazao je da je u proljeće 1992. vođen na više lokacija u Brčkom, gdje je bio tučen. Naveo je da je u Sekretarijatu unutrašnjih poslova (SUP) bio ispitivan.
Odbrana nije imala pitanja za ovog svjedoka, dodavši da smatra da nije bilo potrebno izvoditi ovako bolesnog svjedoka. Hibeljić je svoj iskaz dao uz pomoć aparata za govor.
Suđenje će se nastaviti 7. marta.
