Atif Begić je posvjedočio kako je u junu 1992. godine raspoređen u zatvor “Krupa” kao medicinski tehničar. Dodao je kako mu je rečeno da “zdravstveni i humanitarni radnici moraju pomagati, a ne gledati na vjeru i naciju”.
“U ‘Krupi’ zatičem stražare i Mešanovića…”, rekao je Begić.
On je naveo da je s pacijentima radio u jednoj prostoriji te pojasnio da su ih dovodili stražari. Istakao je da ih je, u slučajevima kada nije mogao pomoći, upućivao doktoru u Pazarić, tako što bi ime i prezime pacijenta napisao na papiru i to dao stražaru. Prema njegovim saznanjima, zatvorenici nisu bili spriječeni da idu doktoru u Pazarić.
Begić se prisjetio da je preglede obavljao svakodnevno i da su se zatvorenici žalili na glavobolje, zubobolje i reumu.
“Nikad mi niko nije kazao da ga je neko maltretirao, tukao ili tjerao…”, rekao je svjedok, dodavši da na zatvorenicima nikada nije vidio povrede koje bi upućivale da su maltretirani.
Govoreći o uslovima u “Krupi”, svjedok je naglasio da su zatvorenici na pregled dolazili čisti, obrijani, čiste odjeće, te da su svi u “Krupi” jeli iz istog kazana. U unakrsnom ispitivanju istakao je da je svaki zatvorenik imao svoj tanjir.
Naveo je i da je odnos stražara prema njima bio korektan, kao i odnos Mešanovića prema stražarima i zatvorenicima.
Odgovarajući na pitanje Tužilaštva, Begić je kazao da su zatvorenici bili Srbi iz okoline Pazarića, različitih starosnih dobi.
Osim Šerifa Mešanovića, za zločine počinjene nad zatočenicima u logoru “Silos”, kasarni “Krupa” i Osnovnoj školi “9. maj”, Tužilaštvo BiH tereti Mustafu Đelilovića, Fadila Čovića, Mirsada Šabića, Nezira Kazića, Bećira Hujića, Halida Čovića i Nermina Kalembera. Oni su, prema optužnici, obavljali funkcije u civilnoj, vojnoj i policijskoj vlasti.
Na početku ročišta, Odbrana Halida Čovića uložila je oko 50 materijalnih dokaza, koji se, između ostalog, odnose na stanje i nadležnost nad zatvorom “Silos” te radove zatvorenika u julu i augustu 1995. godine.
Suđenje će se nastaviti 16. februara.
