Branilac Kerim Čelik se u završnoj riječi osvrnuo na određene svjedoke Tužilaštva BiH, koji su, kako je rekao, dali različite iskaze.
On je naveo da je svjedok Mirko Marković izjavio da ga je u logoru Rabič tuklo više osoba, ali da ne može reći da mu je optuženi Nezirović nanio konkretno povrede na rukama. Dodao je da ni svjedok Čedo Prodić nije mogao vidjeti ko ga je udarao.
“Nije mogao vidjeti ko ga je tukao, a tvrdi da ga je Nezirović tukao. Jasno je da se na izjavama ovog svjedoka ne može zasnivati presuda”, istakao je Čelik.
On je naveo imena nekoliko svjedoka Optužbe, koji su izjavili da se udaranje po prstima dogodilo samo jednom.
Prema Čeliku, svjedoci Radojica Garić i Momir Lazić nemaju medicinsku dokumentaciju koja bi potvrdila da su povrede dobili od optuženog Nezirovića.
“Svjedok Mirko Nožica je 2015. godine izjavio da njega lično optuženi nije nikada tukao, te da je prvih dana bio korektan. Na glavnom pretresu govori da misli da je optuženi donosio lijekove zatvorenicima i da nije pravio smetnje. Mirko Šaran je bio izričit da mu je optuženi mnogo puta pomogao u logoru”, podsjetio je branilac.
Odbrana se osvrnula i na svjedočenje Nezirovića, koji je izjavio da je neke postupke učinio jer je bio “skrhan zbog boli kada je izgubio osobu sa kojom je bio blizak”, te da bi drugačije uradio kad bi mogao vratiti vrijeme.
“Odbrana predlaže sudu da, ukoliko proglasi Nezirovića krivim po nekim tačkama optužnice, prilikom odmjeravanja kazne uzme olakšavajuće okolnosti, kao što su korektno držanje pred sudom i zdravstveno stanje”, kazao je Čelik.
Optuženi Nezirović je također iznio završnu riječ, rekavši da on nije sposoban da uradi sve ono što je navedeno u optužnici.
“Mislim da nisam dobio mogućnost da se adekvatno branim, da dovedem nekoliko svjedoka koji su bili veoma važni u mojoj odbrani. Tužilac je cijelo vrijeme navodilo svjedoke da kažu ono što on želi”, dodao je optuženi.
Izricanje presude Neziroviću zakazano je za 16. februar.
