Bošnjak i ostali: Nisu smjeli gledati stražare u lice

Ahmet Kelecija je posvjedočio kako je početkom juna 1992. godine doveden u kasarnu u Bileći, gdje su neke osobe “ulazile i nasumice udarale” čime stignu.

Svjedok je kazao da su, kako je čuo od drugih, ulazili “Miloš Mavrak, Boris Bošnjak, Samardžić, Grubišić” te osoba koja se predstavljala da je u “Legiji stranaca”.

“Mene je u podrumu Đajić najviše udarao, i Miloš Mavrak”, rekao je svjedok.

Odbrana Đajića je napomenula kako je u ranijem iskazu svjedok naveo da ga je “izvjesni Đajić” jednom udario i da ga nakon toga više ne spominje, na šta je svjedok kazao da ga je Đajić tukao više puta. Svjedok nije prepoznao optuženog Đajića u sudnici.

Kelecija je u više navrata tokom svjedočenja naglasio da nisu smjeli gledati u lice osobe koje su ih maltretirale, te da od izlaska iz logora do danas samo želi da to sve zaboravi.

Svjedok je naveo da se Miloš Mavrak iživljavao nad Damjanom Puljićem. Govorio je i o tome kako su njega i ostale zatočenike udarali u drugim prostorijama.

Na pitanje ko je bio glavni od stražara, Kelecija je odgovorio da se “unutra vodnik Bošnjak predstavljao da je glavni”. Dodao je da se u sudnici nalaze Mavrak i Bošnjak.

Tužilaštvo je svjedoku predočilo dva zapisnika o prepoznavanju putem fotografije, a on je kazao da je na jednom pogriješio. Istakao je da je “za prvi put siguran da je Mavrak”. Tužilaštvo je potvrdilo da osoba koju je na drugom zapisniku zaokružio jeste osoba za koju Odbrana Mavraka tvrdi da se radi o zamjeni identiteta.

Tužilaštvo BiH tereti Borisa Bošnjaka, Miloša Mavraka, Miodraga Grubačića i Iliju Đajića za progon nesrpskog civilnog stanovništva od maja do augusta 1992. godine. Na teret im je stavljeno da su svakodnevno učestvovali u premlaćivanju zatočenika u nekadašnjoj kasarni “Moša Pijade” u Bileći, te da su omogućavali drugima da ulaze i udaraju ih.

Prema optužnici, Bošnjak je bio pripadnik 7. bataljona Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS) i obavljao je dužnost kamandira straže, a ostala trojica su bili pripadnici VRS-a i stražari u logoru u Bileći.

Svjedok Alija Šator je naveo da je polovinom maja 1992. godine s dvije osobe doveden u kasarnu u Bileći, gdje su bili tučeni. Od stražara svjedok je nabrojao “Borisa Bošnjaka, Miloša Mavraka, Grubog, Samardžića te Đajića, kojeg su zvali bilećkim zetom”. Ova imena, pojasnio je, čuo je u međusobnom oslovljavanju i da su ih logoraši tako oslovljavali.

Napomenuo je da je Bošnjak nosio električnu palicu, koja je na njemu lično bila “primjenjivana” par puta.

“Mavrak je ušao i prozvao nas trojicu (…) Prišao je i pomogao mu Grubi i ovaj što su ga zvali ‘bilećki zet’, ja mislim Đajić…”, rekao je svjedok, dodavši da su ga tada tukla sva trojica, te da mu je neko udarao glavom o tablu. Istakao je da je vidio i da je Bošnjak premlaćivao Reska Lizdu.

Odbrani Mavraka svjedok je kazao da njihovog branjenika nije u istrazi prepoznao na fotografiji.
Đajićeva Odbrana je ustvrdila da u izjavi nije spominjano lice s prezimenom Đajić, na šta je svjedok rekao da se ne može sjetiti da li ga je spominjao ili ne, te da “nisu imali akreditacije”.

Suđenje će se nastaviti 21. februara.