Zovko i ostali: Zahvalni Čuturi na pomoći

Ismet Ćesić je kazao da optuženog Ivicu Čuturu poznaje od djetinjstva i da su živjeli u susjednim selima na području Počitelja.

On je ispričao da je početkom jula 1993. počelo masovno odvođenje civila u logore i da se zbog straha krio u obližnjoj šumi. Kako je rekao, kada je vidio da vojska čisti teren, odlučio je da ode u logor sa ostalima.

“S obzirom da sam poznavao Čuturu, kontam da me on odvede da me ne bi neko drugi. Ko zna šta će se desiti. Rekao sam ženi da, ako vidi Ivicu, da ću i ja ići u logor, jer se ne smijem više kriti. Ivica je rekao da dođem kući i da će doći po mene. Sjeli smo, popili kafu, dozvolio mi je da ponesem ćebe. Sjeli u auto i otišli u Gabelu”, kazao je Ćesić.

Nakon 27 dana provedenih u logoru, kako je rekao, otišao je na rad u kasarnu, gdje je sreo Čuturu. Tada mu je optuženi dao sendviče i šteku cigara.

“Ništa ja njemu nisam zamjerio. I njemu je neko naređivao. Ništa od nije mogao raditi ako nije dobio naredbu. Mene je on spasio”, izjavio je Ćesić.

Osim Čuture, za zločine počinjene na području Čapljine su optuženi Nikola Zovko, Petar Krndelj i Krešo Raič. Na teret im je stavljeno ubijanje, nečovječno postupanje i protivzakonito zatvaranje civila bošnjačke nacionalnosti.

Prema optužnici, Krndelj je bio pomoćnik komandira Policijske stanice u Čapljini, Zovko komandir Policijske stanice, Raič komandir voda Vojne policije, te Čutura operativni radnik u stanici u Čapljini.

Fatima Hasanagić se prisjetila početka augusta 1993. godine, kada je iz roditeljske kuće iz mjesta Gradina kod Počitelja sa djecom otišla u Čapljinu.

Ona je ispričala da se njen suprug Samir krio u šumi iznad kuće i da je osjećala strah za njegov život. Nakon nekoliko dana u Čapljini je srela Čuturu s kojim je išla u osnovnu školu.

“Rekla sam mu da mi je Senad ostao u Počitelju. On je bio osoba od povjerenja. Uvijek je pomagao. Ivica je poznavao taj teren. Rekla sam gdje je i da se nalazi u opasnosti. (…) Ja sam otišla kući i osjećala sam veliko olakšanje”, posvjedočila je Hasanagić.

Ona je dodala je da se tu noć oko 22.00 sata na vratima stana pojavio njen suprug sa Čuturom. Prema njenom mišljenju, optuženi je tada spasio život njenom suprugu.

Hasanagić je također ispričala da joj je optuženi još jedne prilike pomogao kada je otišao u njenu roditeljsku kuću i donio novac koji je bio zakopan ispred kuće.

Svjedok Odbrane Senad Hasanagić je potvrdio da se krio u šumu iznad Gradine, jer su ljudi vođeni u logore. Kako je rekao, jedno jutro je iz šume slušao kako vojnici odvode stanovništvo Gradine, a među njima je bila njegova supruga Fatimu i dvoje djece.

“Jednu noć čuo sam auto da je stiglo, parkiralo se i preko razglasa me neko zove. Nisam se odazivao. Čuo sam korake pored ograde blizu mene. Shvatio sam da je osoba poslana, jer je došao sam u noći na mjesto gdje sam se krio. Izvukao sam se. Po figuri i glasu prepoznao sam Ivicu Čuturu”, prisjetio se svjedok.

On je ispričao kako ga je Čutura upozorio da je jako opasno i da bi najbolje bilo da ode sa ostalim Bošnjacima.

“Ja sam rekao da me odvede u stan i on se složio s tim. Rekao mi je da legnem na zadnje sjedište i da se pokrijem dekom. Sišli smo u Čapljinu. Prišao je blizu ulaznih vrata zgrade i ušao sam”, izjavio je Hasanagić.

Kako je rekao, sa Čuturom je i danas u dobrim odnosima.

Suđenje se nastavlja 8. februara.