Nedjelja, 23 Februara 2025.
Sedmični pregled našeg najboljeg materijala
_
Newsletter
Prijavom potvrđujete da imate više od 16 godina i slažete se da povremeno primate promotivne ponude za programe koji podržavaju novinarstvo Detektor.ba. Možete se odjaviti ili prilagoditi svoje postavke u bilo kojem trenutku.

“Te osobe nisu bile zatvorene i imale su potpunu slobodu kretanja u Podvranu. Civili srpske nacionalnosti su bili u dvije kuće, nije bilo bodljikave žice, stražarskih mjesta. Ništa nije bilo što bi ukazivalo da su te osobe zatvorene”, rekao je drugog dana svjedočenja optuženi Šaran.

On je naveo primjer civila Joje Jelaća, koji je u oktobru 1995. išao svojom voljom kući da bere kukuruze za svoje potrebe. Također je išao sa suprugom Stanom u Bosansku Otoku u posjetu prijatelju.

Optuženi je ustvrdio da civile u Podvranu niko nije mogao zaustaviti ako bi negdje krenuli, te da je policija tu bila samo radi njihove zaštite i sprječavanja incidenta.

“Svi policajci koji su upućivani u Podvran imali su patrolne naloge, sasvim legalno. U slučaju da neko od civila zatraži pomoć, policajci su imali dužnost i obavezu pomoći”, naveo je Šaran.

Prema njegovom iskazu, nekoliko puta je dolazio u Podvran i vidio da su ljudi bili vani i normalno radili kao i svi.

Šaran je kazao da Katica Redžić nikada nije bila u Podvranu, nego da je živjela u Bosanskoj Krupi. Dodao je da je Redžić u novembru 1995. dolazila u Stanicu javne bezbjednosti (SJB) Bosanska Krupa i izvadila ličnu kartu.

Kako je on izjavio, civili su kada su tek došli u Podvran bili prepušteni sami sebi, te su oko mjesec dana dobijali hranu iz kuhinje SJB-a Bosanska Krupa. Poslije toga se, dodao je, oformirala kuhinja Crvenog krsta.

Optuženi je naveo da su civili više puta obilazili svoje kuće. Napomenuo je da se mnogi nisu imali gdje vratiti jer su im domovi bili devastirani.

“Ljudi se nisu vraćali zbog neuslovnih kuća, jer im je u Podvranu bilo sigurnije. U toj sigurnoj kući, za koju se brinuo Crveni krst. O spajanju porodica i slobodi kretanja svakodnevno je bilo razgovora sa međunarodnim organizacijama. U Podvranu su ljudi imali potpunu slobodu kretanja, zaštitu i medicinsku skrb”, kazao je optuženi.

On je rekao da je preko UNHCR-a traženo da se za neka lica obezbjede lične karte i pasoši kako bi mogli otići svojim porodicama u inostranstvo ili u Republiku Srpsku.

Šaran je sa Samirom Šabićem i Zijadom Kadićem optužen za zatvaranje stanovništva srpske i hrvatske nacionalnosti, ubistvo i nečovječno postupanje.

Prema optužnici, Šaran je bio načelnik SJB-a u Bosanskoj Krupi, Šabić komandir Policijskog odjeljenja u Jasenici, a Kadić policajac.

Suđenje se nastavlja 15. februara.

Povezane vijesti
Saznajte više
Patković: Svjedok navodi da je Rajić podlegao od povreda u pucnjavi
Na suđenju Šerifu Patkoviću za zločin na području Dusine, kod Zenice, svjedok Državnog tužilaštva je rekao da je Željko Rajić podlegao od povreda zadobijenih u pucnjavi, za razliku od izjave iz istrage u kojoj stoje drugi navodi.
Zukanović i ostali: Negirali krivnju za zločine u Hrasnici
Enes Zukanović i još devetorica optuženih izjasnili su se da nisu krivi za ratne zločine na području ilidžanskih naselja Hrasnica, Sokolović-Kolonija i Butmir od maja 1992. do oktobra 1995. godine.
Nanić i Kudelić: Vještak pojasnio ulogu komandira Vojne policije
Duraković: Čuo za stradanje starca i žena u Trpinju
Avdičević i ostali: Čuo da je zarobljenika ubio bezbjednjakov brat
Kadrić i ostali: Mrčo ga tukao dok nije pao