Muharem Smajić je rekao da je bio stražar u objektu “Silos” od 14. augusta 1994. godine, u vrijeme kada je upravnik tog objekta bio Halid Čović.
“Mislim da je bilo korektno i ljudski. Nikad nisam čuo da je neko od kolega pravio neki eksces”, kazao je Smajić.
U “Silosu” je Smajić, kako je ispričao, od komandira Čovića dobio uputstva – i usmena i pisana – da bude korektan prema zatvorenicima, da “ih čuvamo i sačuvamo”.
Na stražarskim mjestima, kako je rekao, bila su pravila službe, te je svaka ćelija imala kućni red.
Osim Halida Čovića, za zločine počinjene nad zatočenicima u logoru “Silos”, kasarni “Krupa” i Osnovnoj školi “9. maj”, Tužilaštvo BiH tereti Mustafu Đelilovića, Fadila Čovića, Mirsada Šabića, Nezira Kazića, Bećira Hujića, Šerifa Mešanovića i Nermina Kalembera. Oni su obavljali funkcije u civilnoj, vojnoj i policijskoj vlasti.
Svjedok Smajić je naveo da su zatvorenici imali tri obroka dnevno, a oni koji su išli na radove – četiri. Kako je kazao, u selu Do sijalo se dva do tri dunuma zemlje, kako bi imali hranu za potrebe vojske, ali i za “Silos”.
On je rekao da su zatvorenici sjekli drva te gradili zgradu prekoputa “Silosa”. Kako je naglasio, 20-ak zatvorenika iz jedne ćelije je bojkotovalo rad.
Na pitanje Optužbe da li su zatvorenici išli na prvu liniju obavljati radove, svjedok je odgovorio negativno.
“Ne, ne sjećam se. Niko nije htio preuzeti rizik, moglo bi doći do bježanja, pucanja”, izjavio je Smajić.
Napomenuo je da je ranije čuo da su zatvorenici radili u Hrasnici i da su pobjegli.
Prema svjedoku, zatvorenici su 1995. godine najviše obavljali magacinske radove.
Smajić je, kako je dodao, za dvojicu zatvorenika u “Silosu” čuo da su umrli prirodnim putem.
Odgovarajući na pitanje Odbrane Nermina Kalembera, on je kazao da nije čuo da je neko imao primjedbu na optuženog.
“Ne, to ko kaže, laže”, rekao je Smajić.
Nastavak suđenja zakazan je za 9. februar.
