Šaran je izjavio da je nakon “oslobađanja” Bosanske Krupe 17. septembra 1995. godine “u samom gradu pronađeno osam srpskih civila i jedna bošnjačka porodica, te Katica Redžić”. Prema njegovim riječima, te osobe su živjele u svojim kućama i u narednom periodu.
Istaknuo je da je Katica Redžić sve vrijeme živjela u svojoj porodičnoj kući i da nije bila u Jasenici i Podvranu. Prema optužnici, Katica Redžić je prebačena u sabirni centar u Podvranu.
Od ministra je, kazao je Šaran, Stanici javne bezbjednosti (SJB) Bosanska Krupa, na čijem je čelu bio, 17. septembra 1995. došla depeša da se uspostavi rad Policijskog odjeljenja Jasenica, a da se u mjestu Arapuša odjeljenje uspostavi po stvaranju bezbjednosnih uslova.
Kako je dodao, na prijedlog Fahrudina Tadžića, komandira Policijske stanice Bosanska Krupa, za komandira Odjeljenja u Jasenici postavljen je Samir Šabić, koji je 18. septembra otišao u to mjesto s još 11 policajaca.
Šaran je rekao da je on prvi put otišao u Jasenicu 20. septembra 1995., kada ga je Tadžić informisao da se u Policijskom odjeljenju Jasenica nalazi par civila. Kako je kazao, Šabić ga je informisao da su civile doveli pripadnici Petog korpusa ABiH.
Prema njemu, da je bilo maltretiranja, civili bi to rekli njemu ili načelniku općine, i Crvenom križu.
On je naglasio da su, u saradnji s Crvenim križom i općinskim organima vlasti, civili prebačeni 9. oktobra 1995. godine u dvije kuće u Podvranu.
Optuženi je rekao da deset dana u Podvranu civili nisu imali nikakvo obezbjeđenje, ni policijsko ni vojno, a da je – nakon što je vojska obavijestila policiju da neće odgovarati u slučaju incidenta – SJB vršila obezbjeđenje.
“Da ih mi nismo obezbijedili, da se desio masakr, ja bih odgovarao. Više volim da odgovaram za ovo što sam ih obezbijedio”, kazao je Šaran.
On je dodao da su policajci bili u kući udaljenoj od civila 50 do 100 metara.
“Civili su mogli slobodno da šetaju, da odu gdje hoće. Ti civili nisu imali gdje otići”, rekao je Šaran.
Na pitanje da li je on sprečavao povratak, odgovorio je da su civili u Podvranu imali apsolutnu slobodu kretanja.
Dodao je da su UNHCR i Crveni križ radili na spajanju tih civila s porodicama, a da je SJB u tu svrhu izdavao lične karte i pasoše.
Jadranko Šaran, Samir Šabić i Zijad Kadić optuženi su za zatvaranje stanovništva srpske i hrvatske nacionalnosti, ubistvo i nečovječno postupanje.
Prema optužnici, Šaran je bio načelnik SJB-a u Bosanskoj Krupi, Šabić komandir Policijskog odjeljenja u Jasenici, a Kadić policajac.
Šaran je kazao da je na području Suvaje pronađen Marko Gaković zvani Gak, kod kojeg su nađene dvije puške, te da je odveden u Policijsko odjeljenje Jasenica, odakle je otišao svojoj kući.
Dodao je da je Šabić napravio patrolni nalog za sebe i policajce i da su otišli na pretres terena, u kojem su učestvovala i tri pripadnika Vojne policije.
Istaknuo je da ga je komandir Tadžić informisao o svim dešavanjima.
“Tek kasnije su uočili Gaka, koji je ispucao jedan metak, odložio kratku pušku i nestao u borovoj šumi”, rekao je optuženi.
Šaran će nastaviti svjedočiti u svoju korist 1. februara.
