Vinko Jurić je kazao da je u aprilu 1993. godine zarobljen kao pripadnik Hrvatskog vijeća obrane (HVO) u selu Radešine (opština Konjic), odakle je odveden u logor Čelebići, a u maju prebačen u “Musalu”.
Kako je kazao, u “Musali” ostaje zatvoren šest mjeseci, smješten u fiskulturnoj sali sa ostalim zatvorenicima srpske i hrvatske nacionalnosti.
“Nas je u toj sali bilo oko 60. Upravnik ‘Musale’ je bio Edhem Žilić. Nije tu bio svaki dan, ali je navraćao. Nosio je pušku ‘pumparicu’, koju nije uvijek imao sa sobom”, prisjetio se svjedok Jurić.
Dodao je da njega lično Žilić nikada nije udario, ali da je jedne prilike vidio kako je udario zatvorenika.
Na pitanje tužiteljice Sanje Jukić da li bi danas mogao da prepozna optuženog Žilića, svjedok je odgovorio: “Nisam ga vidio od kada sam bio zatvoren, ali kako ga neću poznati. Evo ga ovdje, u sudnici”, i pokazao rukom na optuženog.
Prema optužnici Tužilaštva BiH, Žilić je činio, naredio, omogućio te nije spriječio nečovječna postupanja prema zatvorenicima hrvatske i srpske nacionalnosti u zatočeničkom objektu sportske dvorane “Musala” u Konjicu.
Svjedok Jurić je ispričao da je Žilić jedne prilike od zatvorenika tražio da mu donesu sav novac ukoliko ga imaju, rekavši da će im biti vraćen po odlasku na razmjenu.
“Ja sam imao 100 maraka i to sam morao da mu dam. Naravno, novac nam nikada nije bio vraćen”, kazao je svjedok i dodao da je iz “Musale” izašao u oktobru 1993. godine.
Tokom unakrsnog ispitivanja potvrdio je da Žilića nikada prije zatočeništva nije poznavao, niti vidio, te da je za njegovo ime i prezime saznao od drugih zatvorenika.
Nastavak suđenja zakazan je za 20. januar, kada će biti pozvana dva svjedoka Tužilaštva BiH.
