Svjedok Mehmed Đezić je kazao da je, kao predsjednik Udruženja logoraša Bijeljine i Janje, angažovan na prikupljanju i indentifikaciji stradalih i nestalih osoba.
On je rekao da kroz posao posjeduje direktna i indirektna saznanja, te da se “ono što lično zna ne miješa sa izjavama drugih logoraša”.
“Da je stradalo više od 200 osoba bošnjačke nacionalnosti, nije moje lično saznanje, ali kroz razgovor sa logorašima i porodicama ta cifra se kreće blizu 200. Po onome što imam, mogu tvrditi da su tačna jer imaju imena i prezimena”, pojasnio je svjedok, te je dodao da je samo u Janji ubijeno 46 osoba.
Odbrana drugogoptuženog Milana Đokića je predočila svjedoku njegova dva iskaza iz istrage u kojima je govorio imena komandira i zamjenika Policijske stanice Janja. Kazao je da je njemu poznato da je u jednom trenutku Đokić obavljao poslove komandira i zamjenika policijske stanice.
Svjedok Đezić je također rekao da je bio u radnoj obavezi, zato jer je bio prinuđen i zbog toga što nije htio da ide na Majevicu, gdje je nekoliko ljudi izgubilo život. Kazao je da je u 1992. ostao bez posla jer se nije odazvao mobilizaciji.
On je potvrdio da je u periodu 1992. i 1993. godine postojao punkt na magistralnom putu koji je napravilo i kontrolisalo bošnjačko stanovništvo. Za punkt u centru Janje, svjedok nije mogao reći da li je postojao.
“Mislim da je svo oružje vraćeno. Ne mogu da vjerujem da se neko usudio da ostavi oružje, jer takve su prijetnje bile. Ja ne znam da je neko ostavio oružje. (…) Rekao šta znam, mislim da je sve predato, ali ljudi iz stanice policije znaju bolje”, izjavio je Đezić.
Prema njegovim riječima, više grupa je pravilo racije u Janji i odvodilo na kopanje rovova. Opisao je kada su njega tri policajca legitimisala i naredila da se dan poslije javi i da ide na Majevicu u radnu obavezu.
Za optuženog Zorana Tanasića, svjedok je naveo da je, kao pripadnik policije, često intervenisao na prijave bošnjačkog stanovništva, podsjetivši da je organizovana i potjera za izvršiocem silovanja i da je tada Tanasić ranjen.
Za optuženog Žarka Milanovića je rekao da ga poznaje još od prije rata, te da nema informaciju da je on, kao policajac, imao problema sa licima bošnjačke nacionalnosti.
Za zločine počinjene u Janji su optuženi Đokić, Tanasić, Milanović, Zoran Bogdanović, Ljubiša Ikić, Branislav Trišić, Mladen Krajišnik, Sava Mršić, Milivoj Čobić i Milan Marković. Optuženi su bili komandiri, te pripadnici aktivnog i rezervnog sastava Stanice milicije u Janji.
Optuženima je na teret stavljeno da su učestvovali u progonu, nezakonitom privođenju, maltretiranju, premlaćivanju i ubistvima civilnog bošnjačkog stanovništva na području Janje.
U ovom predmetu suđeno je i Vladi Stjepanoviću, ali je zbog njegove smrti postupak obustavljen.
Suđenje se nastavlja 12. januara.
