Semir Salčin je kazao da je, s dvojicom braće i drugim osobama, 13. juna 1992. godine uhapšen na području Podveležja te su, nakon kraćeg boravka u kinosali i Policijskoj stanici u Nevesinju, narednog dana prebačeni u logor u Bileći.
Nakon upriličene, kako je kazao svjedok, “dobrodošlice” – kada su srpski vojnici, poredani s dvije strane, koristili ono što su imali u rukama – desetak ih je smješteno u malu prostoriju, gdje su boravili tri-četiri dana.
“Tu su ulazili Mavrak, zamjenik upravnika zatvora Bošnjak, onaj Grubi i Čizma…”, rekao je svjedok, dodavši da je maltretiranje bilo svaki dan, te da su više puta dnevno ulazili i udarali ih.
Svjedok je kazao da je jednog dana došao “Mavrak i opet ih sve pogazio”, a da im je narednog dana Boro rekao da uđu u veliku salu, gdje je “možda bilo 150 do 200” ljudi. Naveo je da su tu bili oko 20 dana i da je tu umro jedan “šećeraš” iz Stoca.
Iz sale su prebačeni u prostoriju na spratu, u kojoj je, istakao je Salčin, ostao s braćom do razmjene 18. augusta. Svjedok je kazao da su “maksimalno maltretirani”. Od Mavraka, Bošnjaka i Grubog, pojasnio je svjedok, njegov brat Suad je dobio takav degenek da je doživio kliničku smrt. Spasio ga je “vojnik Boro” jer je doveo doktoricu koja mu je pomogla.
Salčin je rekao da zna da je Bošnjak tukao Resku Lizdu, koji se nije predavao. Dodao je da je Lizde više puta premlaćen i da su ga svi tukli. Svjedok je izjavio da je Bošnjak na njegove oči tukao i Islama Džihu.
U unakrsnom ispitivanju svjedok je kazao da Bošnjaka nije poznavao do dolaska u Bileću, te da je od drugih čuo da se tako zove. Naveo je i da Mavraka nije poznavao prije, niti ga je viđao nakon rata.
Tužilaštvo BiH je optužilo Borisa Bošnjaka, Miloša Mavraka, Miodraga Grubačića i Iliju Đajića za progon nesrpskog civilnog stanovništva od maja do augusta 1992. godine. Na teret im je stavljeno da su svakodnevno učestvovali u premlaćivanju zatočenika u nekadašnjoj kasarni “Moša Pijade” u Bileći te da su omogućavali drugima da ulaze i udaraju ih.
Prema optužnici, Bošnjak je bio pripadnik 7. bataljona Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS), obavljao je dužnost kamandira straže, a ostala trojica su bili pripadnici VRS-a i stražari u logoru u Bileći.
Nuhan Šaković se prisjetio da je 29. juna 1992. uhapšen u Gacku i prebačen u logor u kasarni u Bileći.
Istakao je da mu optuženi u sudnici ništa ne znače, niti njihova imena, osim prezimena Bošnjak. Naveo je da je Bošnjak jedne prilike udario A-4.
“Ne znam kako znam da je Bošnjak. Saznali smo da je Bošnjak”, rekao je Šaković, dodavši da ga sada ne bi mogao prepoznati.
Suđenje će se nastaviti 27. decembra.
