Vlasenko i ostali: Presuda 23. decembra

Sud BiH je izricanje presude zakazao za 23. decembar.

Končarev branilac Savan Zec je kazao kako smatra da u postupcima njegovog branjenika nema nijednog  elementa bića krivičnog djela koje mu se stavlja na teret.

“Jedina ispravna odluka Suda treba biti presuda kojom se oslobađa optužbe”, rekao je Zec.

On je naglasio da je Končar učinio sve što je u njegovoj mogućnosti da nikom ne naškodi i da pomogne.

Zec se osvrnuo na više izjava, kao i na svjedočenje na glavnom pretresu zaštićenog svjedoka Tužilaštva BiH S-1. Istakao je da je svjedok davao više verzija za bukvalno svaku činjenicu, i ne može se na osnovu njegovog svjedočenja utvrditi pravilno i potpuno činjenično stanje. “Ništa iz priče S-1 nije istina”, dodao je branilac.

Odbrana je naglasila da se uloga Končara kroz izjave ovog svjedoka mijenja, tako da se u jednoj izjavi optuženi ni ne spominje, dok se u drugoj, mjesec i po dana kasnije, pojavljuje kao izvršilac krivičnog djela.

“Istina je očigledno vrlo rastegljiv pojam za ovog svjedoka”, kazao je Zec, te istakao da borba iz 1992. godine koju svjedok vodi i danas mirnim sredstvima, a ne puškom, nema veze s realnošću.

Prema optužnici, Mitar i Rade Vlasenko te Drago Končar su 26. maja 1992. učestvovali u pretresu bošnjačkih kuća u Kozarcu, nakon čega su grupu civila odveli do kuće Mitra Vlasenka, gdje su muškarci iz grupe zlostavljani, a potom odvedeni u logore Omarska, Trnopolje i Keraterm.

Sva trojica optuženih se terete da su 4. juna 1992. godine tokom pretresa u Kozarcu pronašli grupu od osam civila koja se krila u jednoj kući, a zatim ih ubili.

Rade Vlasenko je optužen i da je, s još jednom osobom, krajem jula ili početkom augusta 1992. iz Trnopolja izveo dvojicu zatvorenika bošnjačke nacionalnosti, koje je odveo na prinudni rad, a zatim jednog od njih ubio, dok je drugi uspio pobjeći.

Zec je ukazao i na zapisnike o saslušanju S-1 u predmetima utvrđivanja pripadnosti oružanim snagama nekih osoba, a čije se ubistvo stavlja Končaru na teret.

On je pojasnio da je svjedok S-1 u jednom od tih zapisnika rekao da je Ermin Bešić poginuo u selu Sjeverovci (općina Bosanska Dubica) 27. juna 1992., a Safet Bešić u zaseoku Deomići 6. juna 1992. godine.

Zec je naveo i da je Tužilaštvo u završnoj riječi ponudilo verziju da je svjedok lagao kao humanista i da je htio pomoći porodicama da dobiju novčanu naknadu.