Emir Selimović je ispričao da je 2010. godine bio šef operativnog dežurstva u MUP-u USK-a kada su pripadnici Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) od njega zatražili 13 registratora i druge predmete.
“Dokumentacija koja je meni oduzeta, bila je na jednom mjestu. Nisam ni bio prisutan u kancelariji kad je to rađeno. Tako da ne znam šta je”, izjavio je Selimović.
Tužiteljica Ozrenka Nešković je kazala da je dokumentacija vraćena 2011. godine, a kada je radila istragu više je nije bilo. Svjedok je potvrdio da su neki dokumenti vraćeni njemu, neki njegovoj porodici, a neki u MUP USK-a. Dodao je da misli da su neki dokumenti vraćeni u kancelariju načelnika Prve policijske uprave Bihać Muje Korčića.
Svjedok je dodao da je dokumente odnio kući, te da je zatim neke uništio.
“Vidim pravilnike, vidim da mi ne trebaju, ja to uzmem i bacim”, rekao je svjedok i dodao da je zapalio izjave pripadnika policije zbog kašnjenja na posao. Na pitanje da li se radilo o nekoj originalnoj dokumentaciji, svjedok je kazao da “ne zna”.
Potvrdio je da je 2. oktobra 2013. godine davao izjavu Tužilaštvu BiH u prostorijama MUP-a USK-a, a tužiteljica Nešković je navela da je izjavio da su spaljivane stranice kucane pisaćom mašinom, te da pretpostavlja da se radilo o originalnoj dokumentaciji jer u vrijeme rata nije bilo računara.
“U smislu da su stari dokumenti… Vjerovatno ništa nije interesantno kad SIPA nije ostavila kod sebe”, rekao je svjedok.
Fahrija Karkin, branilac optuženog Jadranka Šarana, kazao je da smatra kako je Selimovićevo svjedočenje potpuno irelevantno.
Na prethodnom ročištu svjedoci su također govorili o izvjesnoj dokumentaciji koja je izuzimana i vraćana na relaciji SIPA – MUP USK-a. Na prethodnom ročištu je rečeno da je dokumentacija izuzeta u sklopu predmeta organizovanog kriminala, a potom je vraćena. Na ročištu nije kazano na koga se odnosi dokumentacija o ratnim zločinima.
Tužilaštvo BiH tereti Jadranka Šarana, Samira Šabića i Zijada Kadića za zatvaranje stanovništva srpske i hrvatske nacionalnosti, nečovječno postupanje na području Bosanske Krupe u periodu od septembra 1995. do sredine jula 1996. godine.
Na ovom suđenju je saslušana i Zlata Hrnjić, tehnički sekretar u Prvoj policijskoj upravi Bihać, koja je potvrdila da su kese, nakon što su ih pripadnici SIPA-e vratili, stavljene u kancelariju načelnika.
“Kasa se ne zaključava, tu su bili samo moji registri”, rekla je svjedokinja.
Nastavak suđenja zakazan je za 29. novembar.
