Peulić i ostali: Šamar komandanta Trivića

Semko Lazić je kazao da je živio u većinski bošnjačkom selu Šiprage (općina Kotor-Varoš). Kako je naveo, u seoskoj školi je u junu 1992. održan prvi sastanak između mještana i “Đekanovića, predsjednika Kriznog štaba, Save Tepića ispred policije, komandanta Peulića i Slobodana Župljanina zvanog Bebac s druge strane”.

“Savo Tepić je govorio vezano za policiju, Đekanović je rekao da je Srpska demokratska stranka (SDS) preuzela vlast, a oficiri su govorili o predaji oružja (…) Rečeno je da ćemo, ukoliko potpišemo lojalnost Srpskoj Republici BiH, ostati na svojim radnim mjestima. Ja nisam potpisao”, kazao je svjedok.

Lazić je rekao da su nakon ovog, održana još dva sastanka u avgustu ili septembru 1992. i početkom 1993. na kojima je ponovljeno da se preda ostatak oružja, a uveden je i policijski sat. Dodao je da je u selu ostao do 24. juna 1993., kada ga je uhapsila civilna policija i odvela u kazneno-popravni dom Tunjice, gdje je nekoliko puta ispitivan i tučen.

“Za vrijeme boravka u Tunjicama posjetio nas je komandant Trivić, koji me je ošamario”, kazao je svjedok.

Tužilaštvo je prezentovalo iskaz iz istrage u kome je svjedok kazao da ga je ošamario komandant 22. brigade Janko Trivić, koji je potom pozvao dva vojna policajca koji su ga pretukli. Svjedok je kazao da nije tako bilo i da su ga po odlasku Trivića “kasnije tukli stražari, koji su to inače radili”.

Odbrana optuženog Janka Trivića je konstatovala da svjedok u izjavi datoj haškim istražiocima nije spomenuo da ga je ošamario Trivić, na što je svjedok kazao “da sumnja da je to zaboravio”.

Lazić je posvjedočio da je iz Tunjica odveden u “Mali logor” u banjalučkoj kasarni, gdje je na vojnom sudu osuđen na dvije godine za špijunažu, nakon čega je vraćen u Tunjice i razmijenjen u oktobru.

Za zločine u Kotor-Varoši, osim Janka Trivića, optuženi su Boško Peulić, Slobodan Župljanin, Aleksandar Petrović, Manojlo Tepić i Nedeljko Đekanović. Na teret im je stavljeno da su od početka juna 1992. do sredine 1994. učestvovali u širokom i sistematičnom napadu na hrvatsko i bošnjačko stanovništvo na području Kotor-Varoši. Terete se za progon ubistvima, deportacijom, zatvaranjem, mučenjem, silovanjem i tjeranjem na prinudni rad.

U optužnici se navodi da je Peulić bio komandant Treće taktičke grupe Vojske Republike Srpske (VRS), Župljanin komandant Drugog bataljona, Petrović komandir Prve čete Drugog bataljona, Tepić komandant Teritorijalne odbrane (TO) Kotor-Varoš, Trivić komandant 22. brigade VRS-a, a Đekanović predsjednik općine Kotor-Varoš i predsjednik Kriznog štaba.

Savi Tepiću se u odvojenom predmetu sudi za zločine u Kotor-Varoši.

Na ovom ročištu iskaz je dao i svjedok Zijad Smajlović iz Vrbanjaca, koji je kazao da je u ljeto 1992. uhapšen s ostalim vojno sposobnim Bošnjacima i Hrvatima iz sela, te da je te prilike nekoliko muškaraca, među kojima je bio i njegov brat, odvedeno i da se i danas vode kao nestali.

“Odvedeni smo u zatvor iza zgrade suda u Kotor-Varoši. Po dolasku smo odmah udarani u špaliru, tako da sam tri puta padao u nesvijest”, opisao je svjedok.

U zatvoru je ostao 18 dana, a pustio ga je izvjesni Zdravko Pejić, nakon čega je u januaru 1993. platio da napusti to područje, ostavivši imovinu općini.

Suđenje se nastavlja 18. novembra.