Nedjelja, 23 Februara 2025.
Sedmični pregled našeg najboljeg materijala
_
Newsletter
Prijavom potvrđujete da imate više od 16 godina i slažete se da povremeno primate promotivne ponude za programe koji podržavaju novinarstvo Detektor.ba. Možete se odjaviti ili prilagoditi svoje postavke u bilo kojem trenutku.

Emira Mešić – Pašalić, vještakinja sudske medicine, objasnila je da je prilikom ekshumacije njen osnovni zadatak bio da utvrdi uzrok smrti, da za svako tijelo izvrši obdukciju i po mogućnosti, identifikaciju.

Kako 1997. godine još uvijek nije rađena DNK analiza, vještakinja je napomenula da je identifikacija tijela rađena na osnovu odjeće i zuba.

“Ne znam tačan broj identifikovanih, ali mislim da ih je sigurno više od pola. Tijela su u jami bila u skeletnom stanju, sa vrlo malo mekog tkiva, a povrede koje smo vidjeli na kostima, uglavnom lobanje, su nastale vatrenim oružjem”, objasnila je vještakinja Mešić – Pašalić.

Tokom unakrsnog ispitivanja, ona je kazala da određena tijela možda nisu imala vidljivih povreda, ali da je to vjerovatno ostalo na mekom tkivu, koje nije kod svakog tijela pronađeno.

“Teško je bilo odrediti kod svakog tijela uzrok povrede. Na nekima je povreda nastala udarcem nekog tupog predmeta, na nekim tijelima se navodi da su povrede nastale šarafcigerom, dok kod nekih imamo povrede većeg kalibra, što znači da su nastale vjerovatno eksplozijom”, pojasnila je vještakinja.

Na pitanje Odbrane da li je moguće da su neka tijela imala povrede od pada sa velike visine, s obzirom da je jama duboka 60 metara, vještakinja je odgovorila da definitivno postoje povrede od tog pada, te da skoro i nije bilo skeleta koji nije bio slomljen.

Prema optužnici, Saša Ćurguz je, kao pripadnik Izviđačkog voda 15. bihaćke brigade Vojske Republike Srpske (VRS), u ljeto 1992. godine učestvovao u progonu, mučenjima i ubistvima bošnjačkog stanovništva na širem području Bihaća.

Kako se navodi u optužnici, Ćurguz je 13. juna 1992. godine došao u krug “IMT Traktorskog servisa” Ripač, u kojem su bila 46-orica zarobljenih muškaraca bošnjačke nacionalnosti i gdje je, zajedno s drugim pripadnicima VRS-a, neke od njih tukao i maltretirao.

Neutvrđenog dana u ljeto 1992. godine, prema navodima optužnice, Ćurguz i drugi pripadnici VRS-a, predvođeni Ratkom Mihajlovićem, došli su u “IMT Traktorski servis” u Ripaču i grupu od 11 zarobljenika odveli na lokalitet Hrgar, u blizini prirodne jame zvane Bezdan.

Prema Tužilaštvu BiH, svih 11 zatvorenika je ubijeno pucanjem iz vatrenog oružja i bačeno u jamu.

Na današnjem ročištu iskaz je dao i Mirsad Balić, predsjednik Udruženja logoraša grada Bihaća koji zastupa interese logoraša iz Ripča. On je kazao da u ime porodica žrtava traži naknadu za nematerijalnu štetu u iznosu koji Sud odobri.

Nastavak ročišta zakazan je za 17. novembar, kada će Tužilaštvo završiti sa dokaznim postupkom.

Povezane vijesti
Saznajte više
Patković: Svjedok navodi da je Rajić podlegao od povreda u pucnjavi
Na suđenju Šerifu Patkoviću za zločin na području Dusine, kod Zenice, svjedok Državnog tužilaštva je rekao da je Željko Rajić podlegao od povreda zadobijenih u pucnjavi, za razliku od izjave iz istrage u kojoj stoje drugi navodi.
Zukanović i ostali: Negirali krivnju za zločine u Hrasnici
Enes Zukanović i još devetorica optuženih izjasnili su se da nisu krivi za ratne zločine na području ilidžanskih naselja Hrasnica, Sokolović-Kolonija i Butmir od maja 1992. do oktobra 1995. godine.
Nanić i Kudelić: Vještak pojasnio ulogu komandira Vojne policije
Duraković: Čuo za stradanje starca i žena u Trpinju
Avdičević i ostali: Čuo da je zarobljenika ubio bezbjednjakov brat
Kadrić i ostali: Mrčo ga tukao dok nije pao