Svjedok Vahid Karavelić je pojasnio šta je stražarska služba, njen sastav, te koje vrste straže postoje. Državno tužilaštvo tereti Pržulja da je, kao komandir straže i de facto komandir zatočeničkog objekta u školi “Petar Kočić” u selu Čavarine kod Sokoca, od maja 1992. do marta 1993. učestvovao u zatvaranju, premlaćivanju i nestanku sokolačkih Bošnjaka, kao i drugim nečovječnim djelima.
Načelne dužnosti komandira straže, istakao je Karavelić, jesu da zaštiti objekat i da su njemu podređeni samo vojnici u sastavu straže.
“Komandir straže i straža nemaju ništa s onim što je unutra. Nikakvu obavezu ni nadležnost, ma šta je unutra”, kazao je svjedok.
On je naveo da je komandir straže dužan spriječiti ulazak ljudi u objekat bez odobrenja, te obavijestiti nadređene i u slučaju najmanjeg incidenta.
Ukoliko se u objektu nalaze zatočeni ljudi, objasnio je Karavelić, neko bi trebao biti odgovoran za stanje unutra, a da straža s tim ne bi trebala imati veze. Ako objekat ima upravnika, kako je rekao, komandir straže i straža su pod njegovom komandom.
Prema svjedoku, upravnik je odgovoran za ljude u objektu, njihov život, ishranu i smještaj, te da je dužan tražiti stanitetsku ekipu kako bi se bolesnim zatvorenicima pružila zdravstvena zaštita.
On je napomenuo da, iako ne bi trebalo, znalo se dešavati da se spoje funkcije upravnika zatvora i komandira straže kada je manji objekat u pitanju. No, naglasio je da je i tada komandir straže najodgovorniji za vanjsko stanje, dok bi za unutrašnje stanje trebao raditi po instrukcijama nadređenog.
Za ispitivanje zatočenih isključivo je nadležan organ službe bezbjednosti, pojasnio je Karavelić.
U unakrsnom ispitivanju svjedok je kazao da komandir straže ne može odbiti prijem zatvorenika ukoliko ih dovede vojna policija, vojska ili neko s višim činom, niti da određuje status tih osoba.
On je dodao i da komandir straže ne određuje lokaciju zatočeničkog objekta i da nije odgovoran za uslove, kvalitet hrane, ispravnost vode, kao ni posjete Crvenog krsta.
Suđenje će se nastaviti 16. novembra.
