Radaković i Pejić: Svjedok čuo za ubistvo Ećimovića

Zaštićeni svjedok S-2, koji je svjedočio iz druge prostorije uz izmjenu glasa i lika je kazao da je u proljeće i ljeto 1992. godine živio u naselju Ljubija (općina Prijedor). Kako je naveo, optuženog Gorana Pejića je poznavao, kao i njegove roditelje i često je prolazio pored njegove kuće kada bi išao u Prijedor.

U to vrijeme, prema riječima svjedoka, Pejić nije imao nadimak, ali se nakon rata pričalo kako je optuženi postao “opasan tip”.

“Navodno je bio u Interventnom vodu koja je radila nedjela, ubistva… Tada su ga navodno prozvali ‘Ledeni'”, prisjetio se svjedok.

S-2 je izjavio da je poznavao Slavka Ećimovića, koji je ubijen u ratu skupa s porodicom. Na pitanje zna li ko je učestvovao u ubistvu Ećimovića, svjedok je naveo imena više osoba, a među njima je spomenuo i osobu prezimena Radaković.

Odgovarajući na unakrsna pitanja Odbrana, svjedoku je predočena izjava iz istrage u kojoj nigdje ne spominje prezime Radaković. S-2 je rekao da se ne može sjetiti zašto nije spomenuo to prezime u ranijoj izjavi.

Svjedoku su u sudnici pokazane i fotografije na kojima je trebao prepoznati porodičnu kuću optuženog Pejića. Nakon prepoznavanja, advokat Savan Zec je upitao svjedoka šta bi rekao ukoliko ta kuća ne bi imala nikakve veze sa njegovim klijentom, na šta je S2 odgovorio: “Ništa”.

Tokom nekih dijelova unakrsnog ispitivanja, javnost je bila isključena.

Miloradu Radakoviću i Goranu Pejiću sudi se za ubistva civila u naselju Tukovi kod Prijedora. Prema optužnici, oni su 13. juna 1992. godine sa svjedokom S-1 došli u Tukove gdje su ubili pet članova porodice Ećimović. Radaković je optužen kao pripadnik rezervnog sastava Službe javne bezbjednosti (SJB), dok je za Pejića navedeno da je bio u neidentifikovanoj vojnoj ili policijskoj formaciji.

Na ovom ročištu je svjedočio i Dušan Janković, koji je rekao da je u proljeće i ljeto 1992. godine radio kao inspektor za logistiku stanice milicije u Prijedoru.

Kazao je da je u sastavu stanice milicije bilo osam rezervnih stanica, i naveo je da su pripadnici rezervnog sastava milicije i Interventnog voda zaduživali oružje.

Izjavio je da  je optuženog Radakovića prvi put vidio 2008. godine, a da Pejića ne poznaje.

“U Tukovima je postojala rezervna stanica milicije. Svi rezervisti su imali papovke i M48. Pripadnici rezervnog sastava i Interventnog voda nisu mogli dobiti sredstva iz drugih izvora. To znam, jer sam ja radio logistiku. Niko nije snadbijevao pripadnike rezervnog sastava osim Stanice javne bezbjednosti“, rekao je svjedok.

Janković je kazao da porodicu Ećimović ne poznaje i da je za njihovo ubistvo čuo iz priča i iz sredstava javnog informisanja. Kako je rekao, on ne zna da je nestala istražna dokumentacija o slučaju ubistva ove porodice.

Odgovarajući na unakrsna pitanja, Janković je odgovorio da ne zna gdje je Radaković bio vojno angažovan i da istraga o ubistvu porodice Ećimović nije bila njegov dio posla, nego krim službe.

Suđenje se nastavlja 1. novembra.