Idriz Merzić je kazao kako je uhapšen u Mostaru 3. juna 1992. godine, a u Bileću doveden narednog dana sa još 13 osoba. Naveo je da “misli” kako ga je pri iskakanju iz kamiona u Bileći udario “Bošnjak, koji je kasnije bio komandir”. Istakao je da su potom uvedeni u podrumsku prostoriju, te da je tokom njegovog boravka bilo 126 zatvorenika.
Svjedok je rekao da su uslovi bili loši i da su zatvorenike tukli stražari, kojih je bilo desetak u smjeni. Napomenuo je da su zatvorenici morali držati glavu dolje, a ruke na leđima.
Merzić je iz razgovora stražara čuo da je Bošnjak bio komandir, da je bio Grubačić “Čizma 45”, te da je bio Đajić. Izjavio je da ga je Mavrak jedne noći više puta udarao pendrekom u glavu, a da ga je tada udario i Bošnjak.
Merzić je svjedočio na suđenju Borisu Bošnjaku, Milošu Mavraku, Miodragu Grubačiću i Iliji Đajiću, optuženima za progon nesrpskog civilnog stanovništva u periodu od maja do augusta 1992. godine. Njima je na teret stavljeno da su svakodnevno učestvovali u premlaćivanju zatočenika u nekadašnjoj kasarni “Moša Pijade” u Bileći, te da su omogućavali drugima da ulaze i udaraju ih.
Prema optužnici, Bošnjak je bio pripadnik 7. bataljona Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS) te je obavljao dužnost kamandira straže, a ostala trojica su bili pripadnici VRS-a i stražari u logoru u Bileći.
U unakrsnom ispitivanju, svjedok je precizirao da su nakon desetak dana boravka u logoru saznali da je Bošnjaku ime Boris, a da je od braće Drmać saznao za ime Miloša Mavraka.
Odbrana optuženog Grubačića je napomenula da u istrazi svjedok nije spominjao nadimak Grubi, te da je bio u dilemi oko prezimena, na šta je svjedok kazao: “Rekao sam da je bio poznat po čizmi 45 (…) Poznajem čovjeka, eno ga sjedi. Nikad ga neću zaboraviti.”
Merzić je svjedočio i o premlaćivanju drugih zatvorenika. Kazao je da je Marka Spuževića najviše tukao Mavrak, a da je ujutro bio mrtav. Dodao je i da su Damjana Puljića najviše tukli Grubačić i Đajić, dok su svjedoka A-1 najviše tukli Mavrak i Grubačić.
Svjedok Avdija Bašić je izjavio da je iz Gacka doveden u kasarnu u Bileći 29. juna 1992. godine. Ispričao je da ga je jedne noći udarila jedna osoba, te da se poslije raspitivao i da su mu rekli: “To je Boris Bošnjak na čelu.”
“U njegovoj smjeni je bio horor”, istakao je Bašić, dodavši da je bila i druga smjena, kada je bilo mirnije.
Naglasio je da su od stražara tražili liječničku pomoć za dvojicu zatvorenika, ali da stražari “nisu htjeli da čuju”. Ta dvojica zatvorenika su, prema svjedoku, tu i preminula.
U unakrsnom ispitivanju Bašić je kazao da je u istrazi izjavio da se ne sjeća ko je Miloš Mavrak, te da nije čuo to ime kroz priču. Dodao je i da mu ime Miodrag Grubačić ništa ne znači.
Suđenje će se nastaviti 1. novembra.
