Hasija Osmanović je 1992. godine s porodicom živjela u naselju Gračanica (općina Rogatica). Od aprila su se u dva navrata sakrivali u komšijinim kućama.
Ispričala je kako je u junu, pred kuću u kojoj su boravili, došao transporter, a za njim naoružani ljudi u civilu. Kada su ih pozvali da izađu, naredili su muškarcima da se izdvoje na jednu stranu, a žene i djeca na drugu.
Osmanović se prisjetila da je ženama i djeci kazano da idu u Srednjoškolski centar, gdje je bio sabirni centar, a za muškarce je čula da idu za Rudo. Vojnici su ih pratili do jedne prodavnice, kada su im rekli da same idu u prema školi.
“Kada sam iza ćoška bila, čula sam rafale iz pravca gdje su muškarci ostali”, dodala je ona.
Kada su vojnici otišli, kako je navela, žene nisu htjele da odu u školu, nego su se uputile prema drugim naseljima.
Govoreći o sudbini muža, Osmanović je izjavila da joj je nakon godinu rodica ispričala da je, tog dana kada su vojnici došli i izveli ih iz kuća, njen otac čuo glas Bobana Perišića. Navečer, kada je rodica krenula bježati, na ulici je vidjela njenog muža i djevera.
“Njen otac ih je vidio mrtve, prepoznao ih je. Još nikad nisam ništa saznala, nikad se ništa nije našlo”, kazala je Osmanović.
Božidar Perišić i Vinko Zoranović su optuženi za zločine počinjene na području Rogatice. Prema optužnici, Perišić je bio pripadnik Prve podrinjske lake pješadijske brigade Vojske Republike Srpske (VRS), a Zoranović pripadnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Rogatica.
Perišić je optužen da je 19. juna 1992. godine civile bošnjačke nacionalnosti istjerivao iz domova, nakon čega je pojedine od njih fizički i psihički maltretirao i hapsio. Zoranović je optužen da je silovao dvije žene bošnjačke nacionalnosti u prostorijama Crkvenog doma i Srednjoškolskog centra.
Elvedin Teskeredžić je zajedno sa svojom porodicom 19. juna 1992. zarobljen u Rogatici. Tada je imao 15 godina i sjeća se da je u kuću ubačena dimna bomba, te da su neki krenuli da bježe kroz prozor. Tada su ih dočekali naoružani vojnici te su ih odveli do zida kuće i onda je počelo razdvajanje muškaraca i žena.
Žene i djeca su sprovedeni do Crkvenog doma, a on je na putu čuo pucnjeve koji su dolazi iz pravca gdje su ostavili muškarce. Kako je rekao, četiri dana su proveli u prostorijama Crkvenog doma.
“Bilo je ulazaka. Bilo je odvođenja i dovođenja žena. Dođe, prozove, odvede, dovede. Žene dođu rastresene, nije im ni do čega… Četvrti dan dolazi naredba da muškarci iznad 16 godina moraju izaći. Kroz prozor sam vidio – vezali im ruke, ubacili ih u transporter k'o vreće i odvezli ih”, opisao je svjedok.
On je dodao da je tog dana sa ostalim zatvorenicima razmijenjen za četiri leša.
Suđenje se nastavlja 21. oktobra.
