Tužilaštvo BiH je zatražilo da Apelaciono vijeće preinači presudu kojom je Avdović osuđen na tri, a Vintila na dvije godine i izrekne im duže kazne zatvora.
“Tužilaštvo smatra da je u presudi pravilno utvrđeno činjenično stanje, ali isto tako smatra da su precijenjene olakšavajuće okolnosti o primjerenom ponašanju optuženih, jer je dužnost svih strana u postupku da se tako ponašaju”, objasnio je tužilac Muratbegović.
Odbrane Avdovića i Vintile su istakle da prvostepenu presudu treba ukinuti, optužene osloboditi, te umjesto njih optužiti stvarno odgovorne ljude za zločine koji su počinjeni u nekadašnjoj kasarni “Viktor Bubanj”.
“Zločina je bilo u ovoj zgradi u kojoj se danas mom branjeniku sudi. Međutim, zločinci koji su to počinili i dalje slobodno šetaju ovim gradom. Moj branjenik je išao po hljeb, po vodu, a to komandir straže ne radi. On je bio obični ćata i obični stražar i ne postoji niti jedan materijalni dokaz u kojem se vidi da je bio komandir straže ili da je imao bilo kakvu komandnu odgovornost”, objasnio je Avdovićev advokat Mirza Kovač.
Kovač je kazao da je Služba državne bezbjednosti dovodila ljude u kasarnu, te da je nepošteno od strane Tužilaštva BiH da ovdje nije dovedena niti jedna visoko pozicionirana osoba, već da su osuđeni jedan obični stražar i kuhar.
Prvostepenom presudom iz februara 2016. godine Avdović je osuđen da je, kao komandir straže, učestvovao u maltretiranju i nije spriječio nečovječno ponašanje stražara Kemala Dautovića i drugih prema civilima Jovi Elezu, zaštićenim svjedocima MB-1 i A, te drugima.
Vintila je kao kuhar, a kasnije stražar u kasarni, proglašen krivim da je polovinom novembra 1992. u kasarni bezrazložno, šakom i nogama obučenim u vojničke čizme, udarao zatvorenika Željka Kljajića, natjeravši ga da potom iz WC šolje čisti izmet golim rukama. Također je osuđen i za udaranje zatvorenika Slobodana Gutaja u ćeliji broj 12.
Vlado Adamović, advokat optuženog Vintile, kazao je da jedan šamar ne može biti ratni zločin, jer to nije povreda sa trajnim i teškim posljedicama, te da se čišćenje izmeta rukom ne uklapa u standard nečovječnog postupanja.
“Možda iz današnje perspektive ovo izgleda strašno, ali tada, u ratu, kad je bilo vode – počistiš vodom, kada vode nema – čisti sa čime možeš. Na ovom mjestu su se desile grozne stvari i nemamo razloga da ne vjerujemo svjedocima, ali počinitelji nisu ovdje”, objasnio je Adamović, te dodao da Tužilaštvo treba da nađe prave ljude koji su zaista odgovorni za zločine koji su se dešavali u kasarni “Viktor Bubanj”.
Sud će odluku o žalbama donijeti naknadno.
