Advokat Radovan Stanić je kazao da je neprihvatljivo prihvatanje činjenica utvrđenih pred Haškim tribunalom protiv “političkih vođa” i njihovo dovođenje u vezu s Vlasenkom, koji nije bio ni politički, niti stranački angažovan.
Odbrana je, kako je naveo, bila angažovana na prikupljanju dokaza da su u tom periodu na području Prijedora bile vojne i civilne muslimanske snage. Stanić je kazao da će “razotkriti da se radi o licima koji nisu bili civili i koji su učestvovali u borbama, u kojim su najvjerovatnije i poginuli”.
Prema optužnici, Mitar i Rade Vlasenko te Drago Končar su 26. maja 1992. učestvovali u pretresu bošnjačkih kuća u Kozarcu, nakon čega su grupu civila odveli do kuće Mitra Vlasenka, gdje su zlostavljani, a potom su muškarci iz grupe odvedeni u logore Omarska, Trnopolje i Keraterm.
Sva trojica optuženih se terete da su 4. juna 1992. godine tokom pretresa u Kozarcu pronašli grupu od osam civila koja se krila u jednoj kući, a zatim ih ubili.
Rade Vlasenko je optužen i da je s još jednom osobom krajem jula ili početkom augusta 1992. iz Trnopolja izveo dvojicu bošnjačkih zatvorenika, koje je odveo na prinudni rad, a zatim jednog od njih ubio, dok je drugi uspio pobjeći.
Analizirajući iskaze svjedoka Tužilaštva, Odbrana je ukazala da oštećeni Nijaz Bešić i Hamdija Čirkin nisu potvrdili navode optužnice, već da su bili izričiti da Mitar Vlasenko nije bio prisutan kad su “istjerani” iz kuća, niti da su ga vidjeli u Kozaruši u inkriminisanom periodu.
Za neke svjedoke, Stanić je kazao da nemaju lična saznanja o događajima iz optužnice. Prema njegovim riječima, glavni dokaz je izjava S-1 i sva saznanja ostalih svjedoka su zasnovana na njegovom svjedočenju.
On je istakao da iskaz Raseme Hodžić potvrđuje tezu Odbrane da se civilno stanovništvo sklonilo u ranije pripremljena skloništa, kao i iskazi mnogih svjedokinja, da su u tim skloništima bile žene, djeca i starci, “a da su muškarci bili na nekim drugim mjestima”.
Za odgovore svjedoka Ferida Mahmuljina je kazao da su konfuzni, te da je tokom saslušanja kazao da je njegovo svjedočenje “u vezi bivših komšija, a sada neprijatelja”, što prema Stanićevim riječima ukazuje na karakter ovog svjedoka.
Odbrana je istakla da Tužilaštvo nije dokazalo da su civili dovedeni pred kuću Mitra Vlasenka, da su maltretirani, niti da je optuženi imao komandujuću ulogu.
On je istakao da Odbrana od samog početka misli kako bi se trebala izvršiti primjena kaznenog zakona bivše Jugoslavije, koji je povoljniji po optuženog, te koji je važio u inkriminisano vrijeme.
Odbrana prvooptuženog nastavit će sa izlaganjem završnih riječi 11. oktobra.
