Članak

Ibračević i drugi: Nedokazane tvrdnje Tužilaštva BiH

27. Septembra 2016.13:38
Odbrane Faruka Smajlovića i Sejdalije Ćovića u završnoj riječi zatražile su oslobađajuće presude od optužbi za zločine na području Srebrenika 1992. godine.

Izlaganjem završnih riječi okončano je suđenje trojici optuženih za nezakonito zatvaranje i nečovječno postupanje prema zatvorenicima u mjestima Rapatnica i Luke, a izricanje presude u Sudu BiH zakazano je za 28. oktobar.

Odbrana Faruka Smajlovića je istakla da je na suđenju dokazano da je optuženi u vrijeme koje obuhvata optužnica bio komandir saobraćajnog odjeljenja a kasnije voda Vojne policije.

Prema riječima branioca Emira Suljagića, nisu dokazane tvrdnje Tužilaštva da je Smajlović bio zadužen za obezbjeđenje objekta u Rapatnici, kao ni da je bilo kome davao odobrenje da ulazi kod zatvorenika.

Suljagić je naveo da Tužilaštvo BiH nijednim dokazom nije potvrdilo da je Smajlović nekoga uhapsio ili zatvorio, niti da je nečovječno postupao prema nekom zatvoreniku.

U vezi sa navodom da je Smajlović unio torbu s alatom, uključujući i lemilicu, kojom su u sali u Rapatnici mučena trojica zatočenika, Odbrana je ocijenila da je ključnim svjedocima Tužilaštva ne može povjerovati.

Prema riječima Suljagića, svjedok Ismet Imširović, koji je rekao da je vidio optuženog te noći,  bio je upravnik pritvorske jedinice i nastojao je da minimizira vlastitiu ulogu.

„Tužilaštvo tvrdi da je moj branjenik donio torbu na osnovu svjedočenja Enisa Softića. Imširović je rekao da je otvorio vrata i vidio lica, s tim da nije vidio da je Smajlović donio torbu… Dakle, Enis je vidio torbu a nije otvorio vrata, a Ismet koji jeste, nije rekao da je vidio“, naveo je Suljagić.

On je dodao da se ni u optužnici ne navodi bilo kakva druga radnja Smajlovića, osim što je donio torbu.

Odbrana je predložila da, ukoliko Vijeće ipak ne donese oslobađajuću presudu, Smajlovića osudi na kaznu ispod zatvorskog minimuma zbog niza olakšavajućih okolnosti.

Odbrana Sejdalije Ćovića zatražila je isključivo oslobađajuću presudu, jer nisu dokazani navodi da je udarao i mučio zatočenike u Rapatnici i Lukama.

Branilac Ismet Beganović je istakao da su svjedoci potvrdili da je Ćović kao vojni policajac bio angažovan na punktovima i patrolama, te da nije bio stražar u Rapatnici.

Prema njegovim riječima, Tužilaštvo je optuženog povezivalo sa crnim rukavicama sa nitnama, kao i da je u Rapatnicu dolazio s bratom Mustafom, što nije bilo moguće, jer nisu bili u dobrim odnosima.

„Zaključak ove Odbrane je da su svjedoci na suđenju iznosili činjenice koje nisu ranije u policiji, a kada bi im se predočili iskazi, davali bi apsurdna objašnjenja, kao što je da se danas bolje sjećaju“, naglasio je Beganović.

Odbrane Smajlovića i Ćovića su ukazale da su neki svjedoci tokom suđenja potvrdili da su ih kontaktirali svjedok Ismet Imširović, Sinan Alić iz Fondacije „Istina, pravda, pomirenje“, kao i da su dobili spisak osoba odgovornih za njihovo mučenje.

Obje Odbrane su također ukazale da su svjedoci naveli da je za objekat u Lukama bila zadužena civilna policija.

Sa Smajlovićem i Ćovićem optužen je i Ekrem Ibračević, kao načelnik vojne bezbjednosti Opštinskog štaba Teritorijalne odbrane (TO) u Srebreniku.

Marija Taušan