Esad Šarančić je kao civil 16. juna 1992. godine, s mještanima naselja Odžak (općina Nevesinje), krenuo prema slobodnoj teritoriji, jer su bila počela zastrašivanja i provokacije te hapšenja civila bošnjačke nacionalnosti.
Prema njegovom svjedočenju, na pola puta su naišli na barikadu srpske vojske, te ih je specijalna policija odvela u prostorije Kriznog štaba u Nevesinju. Kako je rekao, štab je bio smješten u kinosali. Žene i djeca, prema Šarančiću, odvedeni su u fabriku u kojoj je bio zatvor.
U kinosali su ispitivani, kazao je svjedok, i potom je počelo premlaćivanje. Nakon dva sata, odvode ih podrum u policiji, gdje su proveli 24 sata. Poslije toga po njih dolazi vojno vozilo i odvoze ih u kasarnu u Bileći.
“Dolazimo na kapiju, iskakali smo iz kamiona, odvezali nam ruke i uveli u kasarnu. Nastaje premlaćivanje, biju nas i tuku. Ruku uza zid. Ne možeš vidjeti čime udaraju, okrenut si leđima (…) Tu večer kad me je Miloš Mavrak udario, tri dana sam povraćao krv. Boris Bošnjak i Ilija Đajić me udaraju. Nisam ih poznavao, a njihova imena sam čuo od drugih kolega”, prisjetio se svjedok.
Za Bošnjaka je rekao da je bio “kao glavni stražar u logoru” i uniformisan.
Šarančić je pojasnio da je premlaćivanje trajalo oko sat i onda su odvedeni u podrum kasarne. Tu su zatekli učionice pune ljudi. Govoreći o uslovima boravka, kazao je da su spavali na podu i bez jastuka. Prema njegovom svjedočenju, u grupama su ujutro išli u toalet i tada su bili fizički maltretirani.
“Stoji na vratima i udara palicom. U sobi su bile kante i tu smo obavljali nuždu (…) Psiha je gora nekad od degeneka”, opisao je on.
Svjedok je rekao da zbog proteka vremena ne može prepoznati osobe u sudnici.
Šarančić je svjedočio na suđenju Borisu Bošnjaku, Milošu Mavraku, Miodragu Grubačiću i Iliji Đajiću, optuženima za progon nesrpskog civilnog stanovništva u periodu od maja do augusta 1992. godine.
Bošnjaku, Mavraku, Grubačiću i Đajiću na teret je stavljeno da su svakodnevno učestvovali u premlaćivanju zatočenika u nekadašnjoj kasarni “Moša Pijade” u Bileći, te da su omogućavali drugima da ulaze i udaraju ih.
Prema optužnici, Bošnjak je bio pripadnik 7. bataljona Vojne policije Vojske Republike Srpske (VRS) te je obavljao dužnost kamandanta straže, a ostala trojica su bili pripadnici VRS-a i stražari u logoru u Bileći.
Suđenje se nastavlja 11. oktobra.
