Sudsko vijeće je na početku ročišta kazalo da svjedokinja nije tražila mjere zaštite, ali da ne želi da se njeno ime objavljuje u javnosti.
Svjedokinja je ispričala kako ju je vojska zajedno sa ostalim mještanima sela Bučje (općina Goražde), 15. jula 1992. godine, odvela na Trebeško brdo, gdje su bili sedam dana i gdje su se dešavale “razne torture”. Navela je kako je jedna grupa puštena, a druga od preko 30 osoba, u kojoj je bila i ona, je sprovedena u zgradu policije u Goraždu.
Prema riječima svjedokinje, tu su bili smješteni u tri ćelije, u kojima su bili “katastrofalni uslovi”. Dodala je da su naknadno dobili lonac da vrše nuždu u ćošku, da su imali jako lošu ishranu i gubili na težini, te da su se čak pojavile i vaške. Svjedokinja je navela i da se jedna osoba pokušala ubiti, te da su neki Bučjani i umrli.
“Mislim da je Ibro Merkez bio glavni kad smo tek došli. A poslije Merkeza je bio Braco Bogunić”, kazala je svjedokinja, pojasnivši da je to čula od policajaca i čistačica.
Merkez, Bogunić i Hurić su optuženi da su na području Goražda u periodu od jula 1992. do druge polovine februara 1993. godine, naredili i učestvovali u ubistvima i zatvaranjima više od 100 civila starosne dobi od sedam do 70 godina. Prema optužnici, Merkez je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Goražde i član Ratnog predsjedništva Skupštine opštine Goražde, Bogunić načelnik SJB-a, a Hurić komandir stanice policije u tom gradu.
Merkeza i Bogunića je, kako je navela svjedokinja, obično viđala u zgradi policije “kad su išli na ispitivanje”.
Bogunića je, kako je dodala, znala iz viđenja više nego Merkeza. Prisjetila se kako je jedne prilike, dok su čistili prostorije MUP-a, pitala Bogunića da uzme koricu hljeba ili nešto garderobe ukoliko nađe, te da je on rekao da može.
Što se tiče optuženog Hurića, svjedokinja je rekla da je čula za njega, te da ga je viđala u MUP-u, ali se nije mogla sjetiti da li je komunicirao s njom. U unakrsnom ispitivanju je istakla da ga je viđala “po hodnicima”.
Svjedokinja je ispričala i da je u MUP-u ostala oko osam mjeseci, nakon čega je bila odvedena u naselje na ulazu u Goražde. Dodala je i da je protiv nje vođen postupak radi nelegalnog držanja oružja, ali da je pobjegla prije izricanja presude.
Govoreći o posljedicama, svjedokinja je rekla da je “obilježena za čitav život”, te istakla da je osjetila jak strah i da je danima nosila žilet u džepu u slučaju “ako dođe do toga da nešto uradi”.
Suđenje će se nastaviti 22. septembra.
