Žilić: Strah i trepet

“U ‘Musali’ je Žilić bio strah i trepet i za stražare i za zatvorenike”, rekao je svjedok Marko Livaja.

On je, kako tvrdi, u logor “Musala” stigao u proljeće 1993. godine, nakon što je prethodno bio u logoru u Čelebićima.

Svjedok je ispričao da je ponašanje pripadnika Armije BiH (ABiH) prema zatvorenicima u sportskoj dvorani “Musala” bilo “neljudsko”.

Optuženi Edhem Žilić, za kojeg svjedok kaže da je bio upravnik tog logora, tvrdi da ga je on udarao čak tri puta.

“Jedne prilike me Žilić udarao nogama u leđa. Udario mi je onda pljusku jer sam imao neke jabuke sa sobom koje sam dobio dok sam bio na radovima”, rekao je svjedok.

U unakrsnom ispitivanju, svjedok je ispričao da zna mnogo stvari o optuženom Žiliću, ali da ga za to niko nije pitao. Na insistiranje branioca Duška Tomića, svjedok je kazao da je moglo se dati oko 200 maraka Edhemu Žiliću da stavi nekoga u prvu grupu za razmjenu.

“Osobno sam mu na ruke dao novac za šest ljudi da ih pusti iz logora, jer sam u tom periodu bio dobrog imovinskog stanja”, rekao je svjedok.

Odgovarajući na pitanje branioca Tomića “otkud mu toliki novac pa da ga može davati tek tako i za druge ljude”, svjedok je pojasnio da je velike iznose novca krio u čizmama i hlačama, te demonstrirao u sudnici na koji način je to radio.

Duško Tomić je konstatirao da mu je nakon ovakvog ponašanja svjedoka “sve jasno”. Predsjedavajući Sudskog vijeća, Halil Lagumdžija, upozorio je branioca da nema pravo vrijeđati svjedoka, na što je Tomić odgovorio da “ne želi dozvoliti svjedoku da u sudnici pokazuje pupak”.

Drugi svjedok, Nikola Jozić, također je bio zatvoren u logoru Musala.

Nekada, u sedmom mjesecu 1993. godine, po riječima svjedoka, izveli su ga iz sale i pretukli u hodniku zgrade.

“Čim se čuje muzika u hodniku, to je bio signal da će biti udaranja. Izveli su me. Nešto prije nego će ugasiti svjetlo na vratima, vidio sam Edhema Žilića. Bio je mrak, nisam znao ko me je kasnije u mraku udarao”, rekao je svjedok.

Prema njegovim riječima, čuo je i znao za udaranja drugih zatvorenika koje je lično pretukao Žilić. “On je svo zlo nama nanio, on je za sve bio odgovoran”, kazao je svjedok.

U unakrsnom ispitivanju, svjedok je rekao da njega optuženi Žilić nikada nije udario. Istakao je da je čuo i da je došla naredba da se ne hrane zatvorenici, ali da je Žilić ipak povremeno dozvoljavao da im se da hrana.

Prema optužnici Tužilaštva BiH, Žilić je činio, naredio, omogućio i nije spriječio nečovječna postupanja prema zatvorenicima hrvatske i srpske nacionalnosti u zatočeničkom objektu sportske dvorane “Musala” u Konjicu.

Suđenje se nastavlja 23. septembra.