Svjedokinja, koja je dala iskaz pod pseudonimom “G”, u junu 1992. godine je, zbog određenih incidenata koji su se desili, prvi put s djecom izašla iz Trnova, da bi se nakon desetak dana vratila kući.
Nakon prvog povratka, civili srpske nacionalnosti su počeli napuštati Trnovo, te je svjedokinja opet napustila kuću i s djecom otišla prema Kalinoviku. Tu je ostala do 29. jula 1992. godine. Vratila se, kako je rekla, po lične dokumente i garderobu za djecu.
Prema njenom iskazu, dan poslije počeo je napad “muslimanske vojske” na Trnovo. Tada je izašla iz kuće i krenula prema Rogoju. Na tom putu je srela dječaka od 12 godina i jednog momka, koji su joj je pridružili.
“Tu su već napadi krenuli, iz pravca sela Turova. Trčali smo, bježali prema brdu Vis. Po cesti su se osjetili meci. Došli smo skoro do prevoja Rogoj, tu su izletiti vojnici sa zelenim trakama preko glave, psovali nam četničku majku… To je vjerovatno bila Armija BiH. Tu su nas izudarali sve troje. Tada sam imala 28 godina”, prisjetila se ona.
Vojska ih je dovela na Rogoj, gdje su, prema tvrdnjama svjedokinje, zatekli topove i vojsku. Ispod ceste, kako je kazala, vidjela je desetak ljudi.
“Imali su zelene vojne uniforme Jugoslovenske narodne armije (JNA), to su bili srpski vojnici koji su bili iz Kalinovika. Bilo je mnogo krvi, svi su bili mrtvi. Sam taj prizor ne možete zamisliti (…) Tu sam prepoznala prvooptuženog Edhema Godinjaka. Nismo se lično poznavali, ali sam ga fizički poznavala. On je bio tu na Rogoju”, pojasnila je svjedokinja.
Kako je izjavila, Godinjak je poznavao njenog oca i supruga, a kada su mu vojnici rekli čija je kćerka, “grohotom se nasmijao”.
Svjedokinja G tvrdi da je odvedena ispod kafane, gdje su joj vojnici pokupili zlato i novac. Prema njenom iskazu, ona i dječak izvedeni su pred električni stub i vojnik je počeo pucati oko njih i iživljavati se.
Ona je kazala da je ubijeđena da je Godinjak naredio da se puca, izdavao upute i bio glavni.
Tokom njenog boravka na Rogoju došlo je do napada jačeg intenziteta i jedan od vojnika ju je htio poslati u Dobro Polje, kako bi srpskoj vojsci rekla da ne pucaju jer će ih pobiti. Optuženi Godinjak, kako je kazala, nije joj dao da ide, već je poslao ženu koja je tu bila s bebom.
Svjedokinja G je uspjela pobjeći s Rogoja, te je 48 sati pokušavala doći do Kalinovika, gdje je našla supruga i djecu.
Za zločine nad zarobljenicima i civilima počinjene na području Trnova optuženi su Godinjak, Medaris Šarić i Mirko Bunoza. Na teret im je stavljeno učešće u zločinačkom poduhvatu s ciljem ubijanja i zatvaranja Srba u selima na području Trnova.
Prema optužnici, Godinjak je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti (SJB) Trnovo, Šarić komandant Štaba Teritorijalne odbrane (TO), a Bunoza komandant jedinica Hrvatskih obrambenih snaga (HOS).
Suđenje će se nastaviti 6. septembra.
